Za portal Scena.hr…

Glumica i članica benda ‘Kaj te briga’ kaže da te pjesme u njoj probude jake emocije

Osim glume, Hana Hegedušić ima još jednu veliku strast – strast prema glazbi.
- Glazba na mene djeluje ljekovito. Naravno, ne bilo koja glazba. Prepuštanje glazbi je za mene kao prepuštanje moru – kazala je zvijezda mjuzikla Pacijenti za portal Scena.hr. Hana je članica benda ‘Kaj te briga‘.
- Glavni krivac za ‘Kaj te briga‘ je Petar Eldan, pijanist ili kako ga mi zovemo klavijator, inače profesor klavira na glazbenoj školi u Varaždinu. Bend je nastao spontano, na nagovor maloprije spomenutog ‘klavijatora’. On je između ostalog i izvrstan skladatelj, pa smo krenuli u stvaranje našeg benda. Prvo nam se priključio Aleksandar Vešić na ebassu, također profesor, i tako smo postali trio – prisjetila se lijepa Hana. Kaže da su ime bendu dali na jednom divnom tulumu iza ponoći.
- Kasnije smo htjeli uvrstiti i saksofon, pa smo kao gosta pozvali Gordana Peršija, isto profesora. A kad smo se pak odlučili i na podršku ritam sekcije, odnosno bubnjara, pozvali smo u goste Stanislava Muškinju, opet profesora. Ukratko, ja sam u razredu sa samim profesorima i izvrsnim muzičarima – objasnila je umjetnica. Dodaje da se njihov repertoar sastoji od starih dobrih jazz standarda, obrada nekih domaćih i nekih stranih hitova, ali i njihovih autorskih uradaka.
- Skoro svaki naš nastup je anegdota za sebe. Volimo se družiti i volimo svirati zajedno. Ne sviramo baš često, ali to je s neke strane meni i dobro jer se zaželimo jedni drugih. Svima nam je najvažnije da se dobro zabavimo uz vrhunsku svirku i onda to zalijemo vrhunskim pićem – ističe Hana. Kći glazbene dive Ksenije Erker i glazbenika Hrvoja Hegedušića voli pjevati vedre i tužne pjesme.
- Ali ipak… Neke mamine i tatine pjesme, pa Arsenove, probude u meni jake emocije, tako da onda njih volim najviše pjevati – otkrila je. Hana kaže da je u glazbi sama sebi najstroži kritičar.
- Mama uvijek kaže prave stvari jer me najbolje poznaje, a i ona je Ksenija Erker, molim lijepo – naglasila je Hana koja u glazbi nema uzora.
- Od svakog sam pokupila pomalo. Nikad se nisam orijentirala na samo jednu osobu. Malo od mame, malo od tate, malo od kolegica i kolega, da ih sad sve ne nabrajam, potrajalo bi – kazala je glumica i glazbenica. Ovu sezonu Hani je obilježio show ‘Tvoje lice zvuči poznato‘ i mjuzikl Pacijenti.
- Pripreme su naporne i teške i totalno su okupirale moj trenutni život. Premijera je prošla sjajno. U Lisinskom je izrazito teško glumiti jer je dvorana prevelika i trebalo je sve prilagoditi tome – rekla je Hana kojoj se ostvarila želja da radi s Igorom Barberićem.
- I sad u tome uživam kao prasac u majonezi – zaključila je Hana.

Foto: Scena.hr

The post Hana Hegedušić: Najradije pjevam mamine, tatine i Arsenove pjesme appeared first on Scena.hr.

Ekskluzivno:

Albanac je u isto vrijeme u braku s Hrvaticom i Srpkinjom. Kad Hrvatica sazna da je izdana, u njoj se isprepliću emocije od nevjerice, bijesa, tuge, mržnje do želje za osvetom

Glumica Tijana Čurović igra u fantastičnoj komediji ‘Žena mog muža‘, beogradskog glumca i redatelja Saše Pantića.
- U predstavi je riječ o vrhunskoj manipulaciji kojom je muškarac uspio održavati brak u dvije različite države, na dvije različite adrese. Kako bismo postigli komediju mentaliteta, poigrali smo se okolnostima te odredili da je jedna žena iz Hrvatske, druga iz Srbije, a da stvar bude još zamršenija – jedna žena živi u Crnoj Gori, a druga u Sarajevu. Zavrzlama naravno počinje kad saznaju jedna za drugu, zamislite samo što se sve događa kad se nađu u istoj prostoriji sa spoznajom da su supruge istog muža, da su obje prevarene i obmanute. Zamislite samo što su sve u stanju napraviti kad se on na kraju i pojavi – otkrila je lijepa glumica ekskluzivno za portal Scena.hr. Dodaje kako je riječ o vrhunskoj komediji te da je namjera cijelog ansambla da se publika u predstavi dobro zabavi. Iako predstava po motivima podsjeća na predstavu Mire Gavrana, no Tijana ističe kako je ova priča nastala po istinitom događaju, kojih nažalost, ima sve više.

“Zbog brzog tempa života sve manje smo sposobni voljeti”
- Mislim da je to zato što su ljudi zbog brzog tempa života sve manje sposobni posvetiti se samo jednoj osobi i u konačnici, pa i voljeti – kazala je glumica. Tijana je inspiraciju za svoj lik pronašla u najtanjim emocijama izdane žene.
- Kako se uopće žena može osjećati kad sazna da je prevarena i to od strane muškarca kojeg je  istinski voljela i za koga se udala. Naravno da u pitanju nije samo jedna emocija, isprepliće se niz emocija i osjećajnih stanja – od nevjerice bijesa, mržnje i tuge do smišljanja osvete i toga kamo i kako dalje.  Moj lik je već prošao kroz sva ta stanja. U predstavi zatičemo ženu koja je došla s namjerom da se osveti. Ne bih dalje otkrivala, sve ćete vidjeti kad dođete – ispričala je Tijana za portal Scena.hr. Glumica dodaje kako igra zapravo jako zahtjevnu ulogu.
- Iako djeluje veoma zanimljivo, uloga nije ni najmanje jednostavna. Prije svega, trebala sam svladati hrvatski naglasak, način razmišljanja Hrvatice, no na kraju krajeva, u toj situaciji sve smo mi iste pa mogu reći da sam se oslonila na žensku intuiciju i instinktivnu reakciju kad muškarca ulovimo u laži – objasnila je glumica. Tijana nam je rekla i što misli o muškarcima poput glavnog lika iz predstave.

“Hrvatica i Srpkinja, muž Albanac, različite navike, mentalitet, vjera…”
- A muškarci, kao muškarci! Koliko god misle da su dobri manipulatori, postali su vrlo neoriginalni i predvidljivi i odavno smo mi njih nadišle. Zaista moraju poraditi malo na sebi da nam postanu ponovno onako baš napeti. Šalim se, ali što drugo reći o muškarcima kakav je moj muž u predstavi – sretno vam bilo – dok vas ne otkriju – naglasila je glumica te zagrebačkoj publici poručila:
- Dođite da se zajedno zabavimo, obećavamo publici pitku predstavu o kojoj će se pričati. Mislim da je za poziv dovoljno reći – dvije žene – Hrvatica i Srpkinja, muž Albanac, različite navike, mentalitet, vjera… Baš se veselimo što ćemo je igrati kod vas!
Predstava ‘Žena mog muža‘ igra u Centru za kulturu Trešnjevka 23. listopada s početkom u 20.00 sati. A u tijeku je i nagradna igra na portalu Scena.hr u kojoj možete osvojiti ulaznice za predstavu, više na linku.

Foto: Press

The post Tijana Čurović: Žena mog muža? Kako se osjeća prevarena žena… appeared first on Scena.hr.

Ekskluzivni razgovor…

Lijepa i vedra glumica ekskluzivno za portal Scena.hr kaže da joj je bliska uloga Nede u mjuziklu ‘Pacijenti’ jer su obje ostvarile svoj san, ali na teži način

Glumica Vesna Ravenšćak Lozić zablistala je u mjuziklu ‘Pacijenti‘.
- Probe su bile vrlo intenzivne. Znalo se dogoditi da muž i pas zaborave da živimo na istoj adresi. Realno, osam tjedana je jako malo za pripremu takvog projekta. Namjerno kažem takvog jer ‘Pacijenti’ su autorski projekt nikada izveden i stvarao se na probama. Libreto Mire Gavrana iako napisan na papiru, rađao se u mjuzikl sa svakom našom izgovorenom rečenicom, sa svakim otplesanim korakom i otpjevanom notom Tončija Huljića. Tako da su probe u trajanju i od po deset sati bile naša svakodnevica, ali je sada, nakon dva mjeseca probi, apsolutno nevjerojatan osjećaj stati pred 1800 ljudi i reći ‘Dobar dan’ – ispričala je lijepa i simpatična glumica za portal Scena.hr.

“Neda je možda moje ‘ja’ koje je sanjalo i sanjalo o kazališnim daskama i bilo pacijent vlastitog društvenog okruženja i statusa”
Vesna u mjuziklu igra zanimljivu i duhovitu ulogu. Majku Nedu, pacijenticu psihijatrijske klinike sa snovima o tome da bude zvijezda. Neda na kraju mjuzikla i postaje zvijezda kroz pjevački kvartet klinike, a što omogućuje Robert, glazbeni producent vješt u manipulaciji medija i publike.
- Neda je sigurno neko moje ja. Možda moje ja koje je ostalo u prošlosti, koje je sanjalo i sanjalo o kazališnim daskama i bilo pacijent vlastitog društvenog okruženja i statusa – kazala je Vesna. Iako, dodaje, nikada nije sanjala o blještavilu i svjetlu pozornice, o naslovnicama i trač rubrikama, no sanjala je o tome da želi biti glumica.
- I na teži sam način ipak ostvarila svoj san. No Neda i ja smo u tome iste – sanjari koji nikada ne odustaju. A Roberta iz naše priče, sigurna sam, ne nedostaje na estradi. Njihovo je legitimno pravo biti manipulativni. Ne kaže se uzalud ‘There’s no business like show business’. Na njih treba računati. Pa kako se tko snađe. Osobno se nisam susrela s takvim glazbenim magom, kazalište je ipak drugačiji medij od estrade – otkrila je glumica.

Na audiciji nasmijala Huljića
Vesna je za ulogu u mjuziklu morala proći audiciju.
- Huljić se na audiciji smiješio na kolegin i moj plesni i pjevački dio audicije na kojoj smo prvi put čuli njegovu pjesmu ‘Hej mama’. Pjesma mi se odmah svidjela, a Igor Barberić je već na audiciji dao naznaku kako bi to trebalo izgledati. Fabijan Pavao Medvešek i ja već smo tada kliknuli kao majka i sin i eto… To je valjda bilo to, taj se klik osjetio i na van – prisjetila se Vesna. Ističe da ni u jednom trenutku nije posumnjala da mjuzikl ‘Pacijenti‘ neće biti kvalitetan projekt.
- S Igorom Barberićem već sam radila dva mjuzikla, tako da imam beskrajno povjerenje u njega kao u redatelja i koreografa. Miro Gavran jedan je od naših najnagrađivanijih književnika. I nije mi palo na pamet da bi Tonči u ovom trijumviratu mogao potpisati išta manje od pravih broadwayskih glazbenih brojeva – zaključila je. Vesna je igrala u mjuziklima ‘Crna kuća‘ i ‘Footloose‘. Nažalost, oba projekta su ugašena, no donijeli su joj nezaboravno iskustvo. A mjuzikl ‘Pacijenti‘ je njezin treći veliki mjuzikl nezavisne produkcije.

Ljubav prema mjuziklima, filmu i kazalištu
- Sva tri mjuzikla su zaista donijeli dašak Broadwaya u Hrvatsku. Meni su ga sigurno donijeli. Ovoga sam ljeta u New York Cityju postala član Broadway Dance Center-a i otplesala svoj prvi sat upravo zahvaljujući ljudima s kojima sam radila već na prvom mjuziklu Footloose – objasnila je glumica. Vesna se u mjuzikle zaljubila još u djetinjstvu.
- Sjećam se da je moj prvi susret s mjuziklom bio film Annie, adaptacija broadwayskog mjuzikla iz 1982. Mislim da sam imala možda desetak godina kad sam ga prvi puta pogledala i bila je to ljubav na prvi pogled. Kasnije sam pratila sve dostupne filmove toga žanra, a trenutak kad mi je u ruke došao DVD mjuzikla Rent koji je snimljen uživo na Broadwayju bio je trenutak u kojem sam se poželjela i sama okušati u tom žanru. Willa Chasea sam tada prvi puta vidjela upravo u tom mjuziklu, a ovoga sam ga ljeta uživo gledala na Broadwayju u mjuziklu ‘Something Rotten’. Kad je krenuo prvi broj, zaplakala sam. To je jednostavno moj život – prisjetila se Vesna. Osim u mjuziklima i kazališnim predstavama, ova izuzetno talentirana glumica bi rado opet zaigrala u filmu.
- Nažalost na filmu sam odigrala jednu jedinu ulogu, gotovo bi se moglo reći da sam statirala. Radi se o filmu Biljane Čakić Veselić ‘Korak po korak’. A kakvu bih ulogu voljela utjeloviti? Neku sasvim suprotnu vlastitom habitusu. Možda femme fatale – rekla je uz osmijeh. Vesna ima stalni angažman u  kazalištu ‘Žar ptica’.
- ‘Žar ptica’ je kazalište koje je uvelike zaslužno za to što sam i dan danas glumica. Bio je jedan period u mome životu kad se činilo da neću dosanjati svoj san o kazališnim daskama i tu je na scenu došlo upravo Gradsko kazalište ‘Žar ptica’. Zvali su me na zamjenu kolegici koja je nesretnim slučajem završila na bolovanju i eto, ostala sam tamo do dana današnjega. Uz neke manje prekide. Velika je radost igrati u tome kazalištu, što zbog dječje publike, što zbog dragih mi kolega s kojima je uvijek gušt raditi i putovati. Najviše sam ponosna na predstave koje su doživjele po 200 i 300 izvedba kao što su ‘Ti i ja mali medo’, ‘Dnevnik Pauline P.‘, ‘Sasvim sam popubertetio’, a i naš najnoviji naslov ‘Zvižduk s Bukovca’ idem tim putem – naglasila je Vesna.

“Želim upoznati donoricu koja mi je prije dvije i pol godine darovala novu šansu za život te napisati knjigu o svojoj borbi s leukemijom”
A želje simpatične i vedre glumice su:
- Intimne su mi želje upoznati donoricu koja mi je prije dvije i pol godine darovala novu šansu za život te napisati knjigu o svojoj borbi s leukemijom. Knjiga je u nastajanju, no kako nemam previše vremena za pisanje malo je u statusu quo.

Foto: Vesna Ravenščak priv. album, Scena.hr, Press arhiva

The post Vesna Ravenšćak Lozić: Sanjar sam koji nikada ne odustaje appeared first on Scena.hr.

Intervju…

Karijera, život, obitelj, hobi i kuhanje

Oliver Mlakar je 2002. godine otišao u mirovinu. Međutim i dalje smo ga viđali u raznim televizijskim emisijama. U mirovini se više posvetio uzgoju pasa. Televizijska ikona s prepoznatljivim glasom osvrnuo se na današnje voditelje, pa kaže kako nema škole za voditelje, pa se često proglašavaju voditeljima ljudi koji dođu s ulice, no smatra da to nije to. U  intervjuu za portal Scena.hr komentirao je priznanja koja je dobio tijekom duge karijere, ali otkrio i što smatra svojim najvećim uspjehom. Prisjetio se slavnog kuhara Steve Karapandže. Dok Oliver za sebe kaže da za kuhanje nije talentiran.

Scena: Sve je počelo 1958. godine kad ste postali spiker na Radiju Zagreb dok ste studirali. Kad ste shvatili da je biti voditelj ono čime se želite baviti? Postoji li neki ključan događaj?
Ne mogu reći da je bio nekakav određeni trenutak, išlo je postepeno, korak po korak. Prvo sam bio mladi spiker na radiju pa sam dobivao malo složenije zadatke, od čitanje tekstova pa do raznih snimanja tekstova. To je bio samo spikerski posao, u međuvremenu je došla televizija koja je postala sve popularnija i onda sam pomalo počeo raditi na televiziji. Jedino što sam na radiju radio prije nego je televizija počela to je bila radijska emisija ‘Mikrofon je vaš’ to su bila javna, radijska snimanja u raznim krajevima hrvatskim i ja sam u tim emisijama bio voditelj. Međutim, ne, nekakav ključan trenutak nije bio.

Scena: Odlikovani ste Redom Danice Hrvatske s likom Antuna Radića za osobite zasluge u prosvjeti.
Ta nagrada mi je vrlo draga i osjećao sam se počašćenim. Moram reći da mi je još jedna nagrada draga, možda čak i draža, a to je nagrada Ivan Šibl za dostignuća u televizijskom stvaralaštvu. To je prva nagrada Ivan Šibl koja je dodijeljena i to sam bio ja, posebno mi je drago jer je to bilo 1991. godine uoči svih nevolja i agresije. Ja sam na tu nagradu bio vrlo ponosan.

Scena: Što smatrate svojim najvećim životnim uspjehom?
Ništa posebno ne mogu istaknuti jer mislim da moje kćeri, moj život, moja karijera, moj obiteljski život,  za to sve skupa mogu reći da je to jedan vrlo uspješan život. Imao sam složan brak, moja su djeca odrasla čestita i sve skupa je teklo dobro. Iako je naravno, trebalo biti i dosta pametan i raditi ponekad kompromise, ali uz dobru volju sve se može napraviti i biti na kraju zadovoljan što je sve iza nas.

Scena: 2002. se otišli s televizije u mirovinu, kako ste organizirali život?
Pa nije mi bio težak odlazak jer sam ja nakon formalnog odlaska u mirovinu i dalje radio. Radio sam za neke druge televizije. Radio sam za Novu TV, radio sam za OBN televiziju, često su me pozivali na razne televizije pa sam neke stvari, neke projekte radio i nisam osjećao nekakav potpuni prekid. A 2002. sam otišao nakon 2002 emisije Kola sreće, to je tako simbolično ispalo. 2002 emisije smo 2002. godine završili i formalno sam onda poslan kući.

Scena: Pojavili ste se i u Masterchefu.
To je bila sasvim neobična uloga, ja sam bio voditelj aukcije jela koja su se pripremala. Dakle, bio je jedan način bodovanja kod natjecatelja koji su birali jela. Ja vam točno više ne znam, to smo snimali prije jedno dva mjeseca. Natjecatelji su morali birati hranu i gubili su neke bodove, odnosno neke minute za pripremu i tu je bila nekakva ‘kvaka’.

Scena: Biste li se sami ikada prijavili u kulinarski show? Kuhate li u slobodno vrijeme?
Ne bih, iako sam proveo pola života u kuhinji sa Stevom Karapandžom, moram reći da sam jako netalentirani kuhar.

Scena: Bavite se i uzgojem patuljastih šnaucera.
Da, mi imamo patuljaste šnaucere već 30 godina, družimo se s njima, imamo nekoliko komada kod nas ovdje. Mi živimo na selu pokraj Samobora, Molvice, imamo veliku okućnicu, a psi su naši prijatelji s kojima često idemo na izložbe. Često pobjeđuju na velikim međunarodnim izložbama, to nas veseli i tako preko njih nam je život doista dinamičan, nikad nam nije dosadno. Prvo smo imali male jazavčare, Dunja je uvijek obožavala pse, ja sam također volio i prvo došao jedan mali jazavčar. Kasnije smo vidjeli te male patuljaste šnaucere koji su nam se jako svidjeli, raspitali smo se malo o njima, razgovarali s vlasnicima i ustanovili da je to jedna prekrasna pasmina. Oni su jako umiljati, društveni psi. Vrlo privrženi i nisu patuljci, to je pravi pas. Svidjeli su nam se i onda smo se njima posvetili, a i oni nama. Prisustvovao sam okotu pasa, sad upravo imamo male štence od 14 dana. To je čudo prirode kad vidite da se stvaraju ti mali životi. Kako ta mala kujica, mala životinjica se koti kako ona odmah prihvaća te štence, kako ih čisti, uređuje, liže, drži oko sebe, kako oni odmah sišu i iz dana u dan su sve jači. To vam je stvarno zanimljivije nego televizija. To možete gledati dan i noć.

Scena: Kako iz vašeg kuta izgleda današnje voditeljstvo?
Ja jako malo gledam televiziju i kad vidite što sve tu imamo oko kuće onda čovjek nema previše vremena sjediti pred televizorom. No onoliko koliko sam vidio današnje voditeljstvo ne razlikuje se puno od prijašnjih samo je puno više televizija, puno je veća konkurencija. Nema toliko kadra, nema škole za voditelje, pa se često proglašavaju voditeljima neki koji dođu s ulice i kažu par riječi u nekim emisijama i to su onda eto voditelji, to nije to. (Ana Dukić)

Foto: Press Nova TV arhiva

The post Oliver Mlakar: Dio života proveo sam u kuhinji s Karapandžom appeared first on Scena.hr.

Ekskluzivno…

Ljubav prema glazbi jača je od bilo kakvog straha i neuspjeha, kaže mladi glazbenik

Dino Petrić je nova zvijezda koja želi zasjati na glazbenom nebu. Na tom putu prati ga jedan od najuspješnijih glazbenih menadžera Zoran Škugor. To je ujedno i veliki povratak Škugora u svijet glazbe i upravo zbog toga mnogi mladom glazbeniku predviđaju blistavu budućnost na glazbenoj sceni. Dino od djetinjstva osjeća veliku ljubav prema glazbi. A nakon showa ‘The Voice’, Dino je odlučio da se profesionalno bavi glazbom. Prije nekoliko dana objavio je svoj prvi singl ‘Neki bolji svijet’, a u srpnju će snimiti spot. Dino je u ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr najavio kako će sljedeće godine izdati i svoj prvi album.

Scena: Snimili ste prvu pjesmu i već ste napravili uspjeh. Kako se osjećate?
Nakon točno osam dana od izdavanja, prvi singl ‘Neki bolji svijet‘ postao je HIT tjedna na GlazbaHR. To je prvenstveno velika pohvala i priznanje meni, a i mom timu da je dobro to što radimo i da se radi srcem. Osjećaj je predivan kad vidiš da ljudi dok slušaju pjesmu osjećaju isto što i ja dok sam snimao pjesmu i dok je pjevam. Evo neopisiv je osjećaj vidjeti da se to odrazilo i na glasove. Volim švedsku pop glazbu koja dominira u svjetskim pop pjesmama. I zbog toga smo se odlučili Zoran Škugor i ja na švedski tim glazbenika kojeg predvodi Siniša Reljić Simba. Sjajan autor, aranžer i producent. Uz talent, trud, upornost… Dobra pjesma je ta koju treba imati. Mnogi ljudi kažu da je glazbena scena postala kao modna pista, i da je pjesma pala u drugi plan. Naravno, idealno je kad se spoji sve u jednom. Vanjska, unutarnja ljepota, energija, i najvažnije dobra pjesma koju ćeš ljudima prenijeti na najbolji mogući način.

Scena: Surađujete sa Zoranom Škugorom. Je li i to adut za uspjeh i kako je došlo do suradnje?
Godinu dana od završetka showa The Voice tražio sam pravu suradnju, pravog čovjeka s kojim ću započeti graditi svoju karijeru. Bilo je prilika jako puno, ali najviše me kupila prilika koju mi je pružio Zoran. On je imao istu viziju kao što sam je imao i ja. Jednostavno sudbina uvijek donese sve na svoje mjesto. Zoran Škugor ima veliko radno iskustvo u ovom poslu. On je stvorio velika imena kao što su: Toni Cetinski, Nina Badrić, Vanna, ET, Sandi Cenov… To sve govori! Naša suradnja također se dogodila s razlogom, preko jednog autora iz Splita. Ja sam od Dade Pastuovića tražio pjesmu za jedan od nadolazećih festivala. Međutim, nije mi mogao pomoći jer su njegove pjesme bile ozbiljnije tematike i spremne za Olivera i Massima. I ničim izazvan uputio je poziv Škugoru i rekao imam jednog momka za tebe. I tako je to krenulo. Od prvog dana vjerujem Zoranu, njegovim sugestijama, planovima, ciljevima. Svojim iskustvom, znanjem i upornošću sagradio je puno toga. A čekaju ga i nove pobjede, tako da je Zoran sigurno najjača karta u špilu.

Scena: Kako je krenuo vaš glazbeni put?
Moj prvi nastup bio je u rodilištu pred majkom i doktorima. Tad sam prvu pjesmu zahvale otpjevao mami. Šalu na stranu. Otkad znam da postojim znam i za ljubav prema pjesmi. Osjećam nešto što me ispunjava. Moji prvi javni nastupi bili su već s pet-šest godina u dvorani koja je primala oko 400 ljudi. To me pratilo kroz cijelu osnovnu školu, u zboru i bendu, i kao solistu uz gitaru. Zatim je na početku srednje škole započelo pisanje mojih prvih pjesama. Tu je bila pobjeda na prvom karaoke festivalu 2012. godine. Kao još jedno priznanje. I 2015. polufinale prve sezone showa The Voice. To je bila stepenica koja me uvela u profesionalnu karijeru koju nastavljam, ozbiljno i odgovorno.

Scena: Što kažu vaši roditelji za odluku da se okušate na glazbenoj sceni?
Jako dugo su mi objašnjavali još kao djetetu da je to jedan svijet koji nije nimalo lagan. Koji ima milijun i jednu prepreku na putu do zvijezda. Znali su koliko mi to znači i nisu htjeli da se razočaram možda neželjenim ishodom. Uvijek su me nanovo podsjećali na to, ali uvijek i u svakom trenutku davali veliku podršku jer su vjerovali u mene. Ali otklonila se sumnja kad su vidjeli da je moja ljubav i upornost prema glazbi jača od bilo kakvog straha, neuspjeha i da se ni trenutka ne bojim ući u teatar s lavovima. Ta ljubav prema glazbi i ljudima, koji je slušaju, je kao vatra na vjetru koju nosi sve dalje i više i koja polako, ali sigurno stvara sve veći plamen i sjaj.

Scena: Planovi…?
Prvo snimiti spot za pjesmu ‘Neki bolji svijet’. To nam je plan sad kroz srpanj. I radimo na sljedećoj pjesmi koju namjeravamo predstaviti javnosti ove jeseni. Također, radimo na albumu koji izlazi početkom 2017. godine. Naravno tu će biti dosta koncerata i događanja na kojima će se moći poslušati moj LIVE nastup. Ali za svaki novi korak obavijestiti ću javnost preko društvenih mreža.

Foto: Dino Petrić priv. album, Press, arhiva

The post Dino Petrić: Ne bojim se ući u teatar s lavovima appeared first on Scena.hr.

Ekskluzivno za Scenu…

Život, umjetnost i snovi

Talentiranu glazbenicu šira javnost upoznala je lani u prvoj sezoni showa The Voice. Božidarka Matija Čerina pjeva u četiri benda, magistrica je likovne pedagogije, vodi dječje treninge capoeire, plivački je sudac, volontira s djecom s posebnim potrebama, a trenutno upisuje drugi fakultet. U glazbu i likovnost zaljubljena je od djetinjstva. Taj magičan svijet umjetnosti otkrili su joj roditelji. Božidarka se potpuno sama probija na glazbenoj sceni. Nema glazbenog menadžera, ni diskografa, sama financira svoje pjesme i spotove, ali ne odustaje. Božidarka je pozitivna i vedra mlada žena koja čvrsto vjeruje u svoj san i slijedi ga. No Božidarka je prerano doznala koliko život može biti težak i okrutan. Njezina majka je godinama bolovala od tumora. Božidarka je imala 18 godina kad joj je preminula majka. A novi šok je uslijedio kad je prije tri godine preminuo i njezin otac, također je obolio od tumora. Neizmjernu ljubav i tugu svojih roditelja opjevala je u novoj pjesmi Lucylle. U dirljivom razgovoru za portal Scena.hr Božidarka govori o svom životu, glazbi i snovima…

Scena: Snimili ste svoju novu pjesmu Lucylle. O čemu govori pjesma?
Lucylle je pjesma s ljetnom atmosferom u zvuku i nekako mi tjera tijelo da se ljuljuška čak i onda kad sjedim. Iako je pjesma veselog zvuka, ona nosi vrlo osobnu priču o kompleksnosti ljudskih odnosa. Ako niste upoznati s pričom iz pjesme, uopće vam ne pada na pamet da je pjesma dosta teška i osobna. I to mi je super. Kad sam pisala riječi za pjesmu, jednostavno sam se prepustila osjećaju i sjećanjima na odnos mojih roditelja. Kako je moj otac gledao na majku i koliko mu je bilo teško kad nas je napustila.

Scena: Hoćete li snimiti spot za novu pjesmu te kako rješavate problem financiranja pjesama?
Spot je u izradi i nadam se da će uskoro ugledati svijetlo dana. Radim ga s mojim prijateljicama Gloriom Sellan i Jadrankom Lacković koje su jako talentirane umjetnice. Ne želim spot koji će biti ‘normalan’, već više artistički s malo drugačijim razmišljanjem. Mislim da svi koji se bavimo glazbom, a nismo dobro novčano potkovani, imamo problema s financiranjem. I samo ako imamo sreće da su nam prijatelji talentirani, možemo nešto napraviti. Zaista moram reći da imam jako talentirane prijatelje i da sam sretna što imam mogućnost raditi ono što volim i na način koji volim. Da nema njih, ne bi bilo ove pjesme. Moram najviše biti zahvalna svom prijatelju i kolegi Vedranu Vučkoviću kojeg zovem Vule i Toniju Milohaniću koji su napravili za mene pjesmu Lucylle. Zaista im hvala što vjeruju u mene i što mi stvarno puno pomažu. Voljela bih da i oni dobe svoju priliku za pokazivanje svojih talenata. Tko zna, možda se nešto od ovog iznjedri… Hrvatska je mala i nije kao recimo Amerika koja ima veliko tržište, a izdavačke kuće ‘bore’ se za izvođače. Tako da je izvođačima puno lakše financiranje, pa i onaj izvođač koji nema novaca, može uspjeti. Kod nas je nažalost puno teže jer sve morate sami financirati, a svi znamo da to nije mali novac.

Scena: Jesu li YouTube i Facebook dobar način da dođete do slušatelja i publike? Što takvoj vrsti promocije ipak nedostaje?
Danas smo u svijetu koji je jako viralan i zaista se puno  može postići promocijom preko Facebooka i YouTubea,  ali nedostaje to što vaše objave  ljudi moraju što više dijeliti i označavati da bi vidljivost bila što veća jer inače ništa od promocije.

Scena: Sudjelovali ste u prvoj sezoni The Voice. Je li se nešto promijenilo u vašem životu nakon showa?
Kad ste dio tog zaista prekrasnog i ogromnog showa The Voica na kojem rade predivni ljudi, jednostavno nemate osjećaj da toliko ljudi to gleda. Dok ste tamo, ljudi koje ne vidite na svojim televizijama brinu o vama kao da ste njihova djeca i na neki način vas štite. Bar sam se ja tako osjećala. Moram priznati da nisam ni bila svjesna svega dok The Voice nije završio. Meni je bilo čudno kako su me ljudi na ulici prepoznavali i željeli popričati te dati mi podršku. I nikako se nisam mogla naviknuti na to. Cijelo vrijeme sam se osvrtala i gledala gdje je skrivena kamera.

Scena: Glazbom se bavite od djetinjstva, ispričajte nam kako je sve počelo. Tko vas je uveo u svijet glazbe?
Kako kaže većina glazbenika: Ja sam rođena u glazbi…hehe. Zaista najranija sjećanja me vežu za glazbu. Moja sestra je svirala klavir, tako da su me zvuci nota impresionirali od najranije dobi. Moji roditelji su imali veliko, predivno društvo s kojim su se često nalazili i družili. Ta druženja su bila specifična po tome što su svi bili glazbeno talentirani, pa je tu bilo gitara i pjevalo se do dugo u noći. Često bih zaspala na stolici uz zvuke naših starih pjesama. S njima sam počela pjevati. Digla bi se na stolicu i pjevala, a kasnije sam mučila goste koji bi dolazili kod nas da kupe papirnatu ulaznicu i sjede na kauču, slušaju i gledaju kako ja samo za njih plešem, pjevam i glumim. Baš sam ih mučila. Čudim se što su se vraćali u našu kuću.

Scena: Magistrica ste likovne pedagogije, no ipak je prevladala glazba. Zašto?
Da, završila sam akademiju, smjer likovna pedagogija s matičnim predmetom Grafika. Meni su glazba i likovna umjetnost isprepletene. Moja majka bila je jako cijenjeni likovni kritičar, pa sam odrasla uz  umjetnosti. Pored škole išla sam i u glazbenu školu gdje sam svirala klavir. Moja obitelj je zaista svestrana i sretna sam da sam imala toliko mogućnosti i toliko toga dok sam odrastala. Glazba mi je uvijek bila ljubav koja je bila prisutna u svim mojim likovnim radovima i kroz cijeli studij…. Pjevati s bendom sam krenula već sa 16 godina i nikad nije bilo pitanje da se jedno ostavi radi drugoga. Glazba i likovnost  je umjetnost. To je za mene isto. Jedno ne isključuje dugo. Dok pjevam i stvaram glazbu, stvaram i radim svoje grafike. To sam ja, to je ono što me čini.

Scena: Pjevate u više bendova, imate puno nastupa. Kakav je vaš repertoar?
Puno godina pjevam sa svojim dečkima iz grupe Largo i s njima zaista imam raznolik repertoar od domaćih do stranih pjesama. Oni su mi kao obitelj. Volim s njima nastupati jer nam je atmosfera uvijek prekrasna.  Pored mog Larga, imam i akustični trio zvan Sarah Connor & Terminatori. To je zaista simpatičan trio, dvije gitare i ja. Sviramo strane pjesme 60-ih,70-ih i 80-ih godina, iako se na repertoaru svakako nalaze i pjesme novijeg datuma. Tako se može uživati u zaista šarolikom opusu i svojevrsnom glazbenom vremeplovu. Upravo jedan od gitarista je Vule (Vedran Vučković ) koji je napisao glazbu za Lucylle. No tu je i Brasil Esta s kojima pjevam na portugalskom jeziku i po novom Cabaret band. Ma sigurna sam da će biti još projekata, a jedan se već krenuo kuhati za jesen.

Scena: Kako zamišljate svoju glazbenu karijeru?
Život me naučio da ne zamišljam previše unaprijed jer je nepredvidljiv, ali svakako bih voljela pjevati pjesme s kojima živim. One koje pričaju moju priču, moje osjećaje i moje stanje. Bilo bi predivno da publika prihvati i voli slušati pjesme koje radim. Priznajem , zamislim ponekad kako bi bilo imati karijeru s vlastitom publikom koja dolazi na moje koncerte, koja sluša moje pjesme… Divno bi to bilo! Nadam se ostvarivo. Možda pristupam dosta naivno, ali vjerujem da kvaliteta ipak nekako ispliva.

Scena: Nemate menadžera ni diskografa. Zašto?
Za sad nemam. Prije nego što je pjesma ugledala svijetlo dana, poslala sam je nekim izdavačkim kućama. No vjerujem da imaju jako puno posla i puno novih prijedloga za suradnju… Znam da ono što pjevam i želim pjevati nije standardna glazba koju dosta mladih sluša danas, ali nadam se da će netko prepoznati moju strast prema glazbi .O menadžerima i tko su oni ne znam puno, pa mi je teško i govoriti. Sigurna sam da Hrvatska ima puno kvalitetnih menadžera, ali naravno i onih ‘lovaca u mutnom’.

Scena: Kako izgleda život mlade glazbenice koja se sama probija u glazbenom svijetu? Mane i prednosti…?
Težak. Svaki dan je borba! Nekad malo manja, a nekad veća. Često sam iscrpljena da ne znam za sebe, ali nekako je lakše jer radim ono što volim. Vjerujem da će se većina glazbenika složiti sa mnom. Teško je kad nemate izdavača jer sve morate sami raditi. Sama moram obavještavati  medije u nadi da će netko objaviti koju riječ o meni, slati radijima svoju pjesmu. Moliti se da je netko pusti jer ipak radio i mediji pjesmu čine vidljivom i na taj način se dopire do slušatelja. Ako vas radio ne pušta uzaludan trud i pjesma može biti najbolja, ali jednostavno nitko je neće doživjeti. Kad ste pod izdavačem, takve stvari su puno pristupačnije i lakše.

Scena: Radite li još nešto osim glazbe?
Ja sam tip osobe koja stalno mora biti u pokretu i stalno nešto raditi, pa tako vodim dječje treninge capoeire, vodim karaoke, programe, plivački sam sudac, kad mi vrijeme to dopusti volontiram s djecom s posebnim potrebama, a sad sam upravo bila na prijemnom ispitu za još jedan fakultet. Ma stalno nešto radim i jurcam, teško me uhvatiti za rep. Ili si sa mnom u pokretu ili te nema.

Scena: Čija podrška nedostaje mladim glazbenicima?
Puno toga treba glazbenicima za probijanje na sceni… Prije svega trebaju ljudi koji vjeruju u nas i koji su spremni odvojiti svoje vrijeme, prostor. Hrvatska ima jako puno  talentiranih ljudi, ali jednostavno nema financijske mogućnosti za ostvarenje zamišljenog, pa je potreban netko tko je spreman raditi s vama razmišljajući o budućnosti, a ne na trenutnu zaradu. To je jako teško jer svi moraju razmišljati o svojim obiteljima i kruhu kojeg moraju pribavljat  i to je sasvim razumljivo. Promocija – novine, televizija i radio! Bez toga se usuđujem reći nema ničega, pa bih rekla da je to jedna od najvažnijih stavki koja je potrebna mladim glazbenicima, među kojima sam i ja.

Scena: Tko vam je sada u životu najveća podrška?
Najveća podrška je moja mala obitelj i moji prijatelji koji vjeruju u mene i nikad nisu prestali vjerovati. Oni dolaze na sve moje nastupe, u prvim su redovima i vrište toliko da sutra ne mogu pričati. Šalimo se da su oni moji grupiji!

Scena: Kako je izgledalo vaše djetinjstvo?
Dobar dio djetinjstva provela sam na otoku Pašmanu koji se nalazi preko puta Zadra. Moji roditelji su iz Dalmacije, pa se i ja smatram napola Dalmatinkom. Moje djetinjstvo je bilo zaista prekrasno – protkano igrom, morem , poljima, glazbom. Moram priznati da sam pomalo bila i divlja, pa je moj otac često govorio da ima sina i kćer u jednom! Bila sam njegov, kako me on zvao, ‘harambaša’. Roditelji su me svuda vodili  jer im ja ne bih dala mira dok me ne bi uzeli. Na svim izložbama koje je mama otvarala ja sam jednostavno morala biti tamo. Mama je govorila da je meni samo ‘guzici vidjet puta’! Jedna od najljepših sjećanja me vežu uz naš brod s kojim smo išli po cijelom Jadranu! Obožavala sam biti na tom brodu i raditi na njemu kad ga je trebalo sređivati za ljeto. Zaista sam imala prekrasno djetinjstvo. Najradije bih ga opet proživjela!

Scena: Vaši roditelji su vam bili velika podrška u svemu što ste radili, željeli i sanjali… No prerano ste ostali bez roditelja.
Teško mi je pričati o roditeljima. Ne volim javno govoriti o tome i ne želim da je pozornost na tome, već na mojim pjesmama. Moji roditelji su bili prekrasni ljudi koji su se silno trudili oko moje sestre i mene. Puno toga su me naučili i bili velika podrška u svemu što sam radila. Kad ni sama nisam znala što bi, oni su bili tu da me potaknu i ohrabre. Moja majka se rano razboljela od raka, još dok sam bila dijete i napustila nas je kad sam imala 18 godina. Bilo je jako teško, ali zaista mislim da je mom ocu bilo najteže jer je on ostao bez svoje ljubavi. Tata nas je napustio iznenada prije tri godine od iste bolesti. Imate dvije opcije ili pasti ili ustati. Mene su moji roditelji naučili da nema odustajanja. Život je nepredvidljiv i nikad ne znaš što donosi. Svaki dan ljudi ostaju bez domova, poslova, najmilijih… To je život. Možeš samo hodati  i boriti se.

Foto: Jadranka Lacković

The post Božidarka Matija Čerina – dirljiva ispovijest mlade glazbenice appeared first on Scena.hr.

Intervju za Scena.hr…

Ove godine kazalište Planet Art slavi 12 godina postojanja. Osnivač kazališta Marko Torjanac kaže da će obilježavanje trajati 12 mjeseci tijekom kojih će izaći s dvije premijere, dvije obnove te će svečanim izvedbama obilježiti i nekoliko jubilarnih naslova. Organizirat će i panel diskusije o neovisnoj kazališnoj sceni. No prava proslava započinje 13. studenoga u  kazalištu Gavella obnovom i svečanom 150. izvedbom prve predstave Planet Arta Velika Zvjerka. Torjanac je u ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr ispričao na što je najviše ponosan u 12 godina rada kazališta, otkrio je zašto je osnovao Planet Art te govori o problemima neovisnog kazališta. Pa tako kaže, ako se do dvije godine ne dogode promjene koje bi omogućile razvoj i bolje uvjete rada, razmišljat će o izlaznoj strategiji.

Scena: Zašto ste odlučili proslaviti upravo 12 godina?
Broj 12 označava zaokružen ciklus i pripremu za novi. To se točno poklapa s trenutkom u kojem se Planet Art sada nalazi zaokružujući jedan dramski ciklus i pripremajući se za nove mogućnosti u organizacijskom i poslovnom smislu. Uz to, dvanaest godina je i ciklus ovog našeg planeta čije pojave i zbivanja Planet Art kazališno prati. Osim toga, broj 12 predstavlja i broj psiholoških arhetipova prisutnih u svakom čovjeku koji su, prema Jungu, izvor konflikta tj. drame na osobnoj i društvenoj razini, a koje je potrebno prevladati kako bismo živjeli inspirativan, sadržajan i smislen život.
Budući da Planet Art od samoga početka, u skladu sa svojom repertoarnim opredjeljenjem, njeguje upravo dramski problemski repertoar kao prostor osobne spoznaje i društvene promjene, broj 12 ovoj obljetnici daje i sadržajno odgovarajuće simboličko značenje.

Scena: Kako ćete proslaviti?
Obilježavanje će trajati 12 mjeseci tijekom kojih ćemo izaći s dvije premijere, dvije obnove i svečanim izvedbama obilježiti nekoliko jubilarnih naslova. Uz to, organizirat ćemo i panel diskusije o neovisnoj kazališnoj sceni kao nezaobilaznom pokretaču umjetničke, ali i poduzetničke inicijative. Za početak ćemo, kroz koji dan, izaći s i našom novom web stranicom na adresi www.planet-art.hr koje će, vjerujem, biti zanimljiva, sadržajna i atraktivna.
Sama proslava započinje 13. studenoga u 19.30 u Dramskom kazalištu Gavella obnovom i svečanom 150. izvedbom naše prve predstave Velika Zvjerka koja je danas, čini se, aktualnija nego kad smo s njom prije 12 godina izašli i na kojoj će se okupiti svi suradnici Planet Arta.
Već 8. prosinca također u Gavelli ćemo održati svečanu 100. izvedbu Ritine škole, koja je najnagrađivanija predstava u Hrvatskoj u sezoni 2014./2015..
Sa svečanim izvedbama nastavit ćemo i u siječnju 2017. godine obilježavanjem 49. godina izvođenja Stilskih vježbi, nadam se okruglom izvedbom naše najnagrađivanije predstave Plemena, dvjema premijerama novih predstava koje još čuvano kao iznenađenje i obnovom crne komedije Tko je ovdje lud?, koja je 2011. godine, kad smo s njom premijerno izašli, anticipirala budućnost zapanjujućom preciznošću. Predstave koje ne izvodimo poput U posjetu kod gospodina Greena, Sumnje, Zečje rupe, Prekida i Plemena bit će tijekom godine prikazane na projekcijama radnih snimki predstava u KIC- u.

Scena: Na što ste izuzetno ponosni u tih 12 godina?
Ponosan sam jer smo dramsko kazalište uspjeli učiniti privlačnim, potrebnim i posjećenim o čemu svjedoči velik broj izvedbi svih naslova od kojih su mnogi prešli troznamenkasti broj dok su sve predstave Planet Arta već dvanaest godina među najgledanijima u Hrvatskoj. Ponosan sam jer smo prepoznati od publike kojoj zahvaljujem na podršci i koju pozivam da i dalje posjećuje ovaj Planet.

No posebno sam ponosan na sve suradnje, zato jer su svi glumci i ostali suradnici svakom poslu pristupali krajnje odgovorno, posvećeno, s veseljem i s pravom umjetničkom strašću, pa su predstave onda nastajale kao rezultat takvog iskrenog umjetničkog i ljudskog angažmana. Tu otvorenost i predanost poslu svih smatram najvećim dostignućem jer je takav odnos omogućio korištenje maksimalnog umjetničkog potencijala predstava i postavio visoke standarde u svemu od međuljudskih odnosa do kvalitete, dugovječnosti predstava i posjećenosti.

Scena: Koliko se situacija u neovisnom kazalištu promijenila od tada do danas?
Na lošije. Ljudi i inače danas manje idu u kazalište, zemlja je još dublje zaglibila u krizu vrijednosnog sustava što se svakako prvo osjeti u kulturi i tretmanu kulture. Ugasili su se gotovo svi portali koji su nudili informacije o kulturnim događanjima, pad kriterija se osjeti pogotovo u medijima gdje se kultura svela na skandal i atrakciju među kojima za sadržaj nema mjesta, interesne grupe u kulturi na relaciji politika – pojedinci – mediji utjecajnije su nego ikad i utječu na sve od financiranja do medijske pokrivenosti zbog čega je neovisna scena prepolovljena u posljednjih nekoliko godina. Sve je jači otpor spram uspostave profesionalnih kriterija pri financiranjima i tako dalje, uz sve ostale boljke od kojih pati svaki segment u zemlji od opiranja tranziciji, vladavine partikularnih interesa nadalje.

Scena: Zašto ste se odlučili osnovati neovisno kazalište? I jeste li željeli odustati ikad od toga?
Kad sam kretao s Planet Artom u kazalištu je bilo malo suvremenih problemskih tema i drama. Kazališta su uglavnom postavljala klasike, pučke predstave ili autorske projekte jakih estetskih predznaka, pa je meni osobno nedostajalo dramsko kazalište koje će kroz umjetničku interpretaciju progovarati o ovdje i sada, koje će temom, kontekstom i spoznajom biti prisutno u našoj stvarnosti, nadovezivati se na nju i sudjelovati u njoj sadržajima prepoznatljivima na osobnoj i društvenoj razini. Već prve predstave pokazale su da je moja potreba i procjena za takvim repertoarom bila točna. Što se tiče odustajanja, pomislio sam više puta zbog odsustva ikakve promjene koja bi poticala neovisnu umjetničku i poduzetničku inicijativu. No uvijek sam se protiv tih ograničenja borio još jačim angažmanom na novim predstavama.

Scena: Što biste istaknuli kao vrline, a koje su mane takvog načina stvaranja?
Vrlina je umjetnička neovisnost, samostalnost u odlukama i mogućnost kompletne kreacije od ideje preko repertoara do rada na predstavama. Mane u našim uvjetima su brojne. Neovisna scena se ne valorizira ni po kakvim kriterijima, a uvjeti za rad i izvođenje predstava su limitirani. Mana je, recimo to kratko, nebriga društva za sve što se događa u kulturi i s kulturom.

Scena: Kako vidite budućnost neovisnog kazališta?
Ako ne dođe do nekih konkretnih promjena, budućnost mu nije svijetla. Danas je nezavisnih kazališta gotovo dvostruko manje nego prije nekoliko godina, a i ova koja postoje opstaju samo zahvaljujući entuzijazmu onih koji ih vode. Društvo nije pokazalo nikakvu zabrinutost zbog tendencije pada aktivnih neovisnih kazališta, a trebalo je,  jer se tu, osim o značajnom osiromašivanju kulturne ponude i kompeticije u kvaliteti, radi i o gubitku radnih mjesta. No kako je kod nas sve podređeno partikularnim interesima, ta nebriga više ne čudi.

Scena: Koji su planovi Planet Arta?
Uz druge navedene aktivnosti, obilježit ćemo 12 godina najmanje dvjema premijerama i najavljenim obnovama i jubilejima. Znači, planiramo vrlo ambicioznu sezonu. No ako se u roku od godine do dvije ne dogode promjene koje bi nam omogućile razvoj i adekvatnije uvjete rada, počet ću razmišljati o izlaznoj strategiji.  Kako smo ovisni o previše toga nad čime nemamo utjecaja, od npr. dvorana za izvođenje pa do profesionalnih evaluacija i budući da radimo u  potpuno neuređenom i arhaičnom kulturnom sustavu, i to je moguće, iako se mi protiv toga borimo upravo ambicioznom i sadržajnom produkcijom kakva će, vjerujem, obilježiti cijelu ovu dvanaestu godinu, a koja započinje s Velikom Zvjerkom koju pripremamo s velikim guštom i koja je već izazvala velik interes što nam daje goriva za dalje.

Scena: Planet Art u brojkama…
Tijekom dvanaest godina Planet Art je producirao 12 kazališnih naslova  i tri posebna projekta. Izvedeno je više od 1300 izvedbi s prosjekom od 109 izvedbi godišnje. Predstave je pogledalo više od 360 tisuća gledatelja što je grad veličine Šibenika, Siska ili Velike Gorice. Osvoji je 30 uglednih nagrada od čega 25 domaćih i pet inozemnih i s više od 60 priznanja. Sudjelovao na međunarodnim festivalima i kazališnim manifestacijama u devet zemalja. Stvarao preko 80 posto vlastitog prihoda što je u kazališnoj praksi rijetko zabilježeno; drugim
riječima na manje od dvije subvencionirane kune stvorio je deset tj. osam novih. U Planet Artu radilo je više od 50 umjetnika i više od 100 drugih suradnika. Godišnje, stalno ili povremeno, zapošljava 30-40 ljudi.

Foto: Press arhiva, Scena.hr

The post Marko Torjanac: Proslava 12 godina Planet Arta kroz 12 mjeseci appeared first on Scena.hr.

Intervju…

Radiju Sljeme vraćamo identitet, zadržavamo modernitet. Vraćamo identitet u sadržajnome smislu, a zadržavamo modernitet u izvedbi, načinu prezentacije, kazala je Baran

Tanja Baran u travnju je imenovana za vršiteljicu dužnosti glavnoga urednika HRT – Radija Sljeme. Baran je od 1994. do 2010. godine radila kao novinarka, reporterka, voditeljica i urednica na HRT – Radiju Sljeme. Autorica je, urednica i voditeljica emisije Kajkavijana. Uređivala je emisiju Hvaljen Isus i Marija te vodila emisije Zagrebačka narodna škrinjica, Mlade nade, Iz prve ručice, Film na 88,1, emisije o popularnoj duhovnoj i tamburaškoj glazbi. Bila je scenaristica i voditeljica glazbenih emisija uživo s publikom u izravnome prijenosu HRT – Radija Sljeme. Od 2010. djelovala je kao urednica u Redakciji religijskoga programa Informativnoga programa Hrvatskoga radija te od 2014. u Produkcijskome odjelu Kultura, umjetnost, religija. Urednica je emisija Susret u dijalogu i Trag vjere na Prvome programu Hrvatskoga radija. Uredila je i komentirala više prijenosa papinih pohoda u Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu. Autorica je i voditeljica više kulturnih manifestacija. Aktivno se bavila glazbom.

Predstavili ste novu programsku shemu najzagrebačkijega radija. Koje su glavne promjene koje ste napravili?
Radiju Sljeme vraćamo identitet, zadržavamo modernitet. Vraćamo identitet u sadržajnome smislu, a zadržavamo modernitet u izvedbi, načinu prezentacije. Promjene su višeslojne i u glazbenome i u govornome dijelu programa. Što se tiče glazbe, koja je zastupljena s najviše minuta, ponovno će prevladavati evergreeni, puno je više hrvatske glazbe, na Radiju Sljeme ponovno se čuje zagrebačka i kajkavska popevka. Više je novih emisija, neke su stare emisije osvježene, neke su dobile primjereniji termin emitiranja. Poboljšanja i novitete doživljava i sljemenski informativni program u kojemu će biti znatno više zagrebačkih tema, važnih za život grada i njegovih stanovnika. Glavnu informativnu emisiju Zagrebački dnevnik sa 17.10 pomaknuli samo na 16.10, a radnim smo danom u 13.10 uveli emisiju Aktualno u Zagrebu.

Koje biste emisije istaknuli kao one koje će slušateljima donijeti najviše iznenađenja i osvježenja?
Teško ih je izdvojiti. Pravo je obilje raznolikoga sadržaja. Nema čega nema i svatko će u programu moći pronaći svoje sadržaje i trenutke. Ujutro su na terenu reporteri, prepuni smo vremenskih, prometnih i gradskih aktualnosti. Subotnje je prijepodne posebno posvećeno Zagrebu, od zagrebačkih tradicija do suvremenih tema, a nedjeljom idemo na put, donosimo radijske turističko-kulturne razglednice iz gradova i općina u kojima se može čuti Radio Sljeme. Popodneva su rezervirana za kraće savjetodavne sadržaje i za emisije posvećene obrazovanju, zdravlju, socijali, kulturi, obiteljskoj problematici, religijskim temama. Odlučili smo se i za puno programa posvećenoga životnome stilu, modi, zabavi, dokolici. Mislim da ljudima nedostaje zabave, smijeha, pozitive i da se mi u medijima moramo potruditi o zabavnom programu koji je poseban urednički izazov. U tom je smislu po novome oblikovan i večernji program Radija Sljeme. Od 20.30 smo za svaku večer osmislili dulju autorsku emisiju, najčešće zabavno-glazbenoga tipa.

Zašto ste se odlučili, primjerice, na pomicanje termina emitiranja središnje informativne emisije?
Prvi program Hrvatskoga radija u 17.00 sati emitira svoju veliku informativnu emisiju Aktualno u 17. Sljeme je dosad išlo u 17.10. Kako smo ista kuća, zaključili smo da nije dobro da jedni drugima ulazimo u termin. Zatim smo tražili vrijeme u kojem nema radijskih informativnih emisija, a i željeli smo da većina Zagrepčana, kada završava s poslom, od nas čuje ključne zagrebačke informacije. Tako smo došli do termina 16.10. No, oni koji Zagrebački dnevnik u to doba ipak ne mogu slušati, mogu ga naknadno preslušati na našim mrežnim stranicama.

Hoće li se mijenjati forma informativnih emisija?
Uz to što sada Zagrebački dnevnik ima više zagrebačkih tema, radnim danom naši najiskusniji novinari u sklopu Zagrebačkoga dnevnika oblikuju temu dana. Naše vijesti, koje redovito emitiramo u svaki puni sat i deset minuta i traju oko tri minute, obogaćene su emisijom u 13.10 Aktualno u Zagrebu koja traje do šest minuta. Naš je informativni program s jesenskom shemom dobio i sasvim novi zvučni identitet. Obogatili smo ga novim najavnicama, jingleovima, instrumentalima, i prve su reakcije jako dobre.

U večernji ste program uveli više govornoga sadržaja. Koje teme prevladavaju?
Ponedjeljkom od 20.30 u programu je etnoshow pod nazivom Etno, fletno! koji vodi Frano Ridjan. Posebna je novost za našu publiku da se svaki zadnji ponedjeljak u mjesecu emisija prenosi uživo iz studija Bajsić HRT-a. To je koncert etno glazbe, a naši su slušatelji  pozvani na osobni dolazak u Bajsić. Utorkom Gospodičnu Muzu, posvećenu kazalištu, kabareu, književnosti, vodi Sandra Bagarić, srijedom smo u svijetu sporta s Ivanom Dorijanom Molnarom u emisiji Brže, više, jače. Četvrtak je rezerviran za Kajkavijanu s Anom Lacković Varga. Petkom Miljenko Cvitković Minja uz top listu i glazbeni kviz poziva u Partyturu. Subotom smo u svijetu filma i filmske glazbe s Jelenom Pajić u Tvornici snova, a nedjeljom u svijetu popularne duhovne glazbe u emisiji Kristalni zvuk s Domagojem Pavinom.

Čiji voditeljski glasovi obilježavaju novu, jesensku shemu?
Uz spomenute autore večernjih emisija, od kojih su neki angažirani i u dnevnome programu, kroz program će voditi dobro poznate sljemenašice Sanja Brajković, Ivana Radaljac Krušlin, Nevenka Rodić Erdelja, Anamarija Knezović Kaurić, Doroteja Brljak Sunajko, Nevena Saraga, naš Ivan Hlupić, a u programu imamo i nekoliko mladih pojačanja poput Ane Dagelić, Ivana Fedora i drugih. Imamo i nekoliko autora koji nisu zaposlenici, nego oblikuju emisije kao vanjski suradnici.

Sljemenski slušatelji mogu čuti i više domaće glazbe. Koliki je postotak sada u odnosu prema prijašnjoj shemi? Kakav glazbeni stil prevladava?
Domaće je glazbe u programu Radija Sljeme sve više. Čim sam imenovana za vršiteljicu dužnosti glavnoga urednika posjetili su me predstavnici naših diskografa kako bi se požalili da većina medija, pa tako i Radio Sljeme, zanemaruju hrvatsku glazbu. Nisu mi to trebali objašnjavati. Svi koji slušamo radio znamo da je hrvatske glazbe u eteru premalo. S 9 posto hrvatske glazbe u tri smo mjeseca na Radiju Sljeme skočili na 30 posto. Naravno da je ostalo puno vremena za stranu glazbu i strane evergreene koji su oduvijek bili ključni za glazbenu prepoznatljivost Radija Sljeme. Preferiramo domaće i strane evergreene iz osamdesetih i devedesetih godina. Usto je u programu i nekoliko posebnih glazbenih emisija koje autorski potpisuju sljemenski glazbeni urednici. Odlučili smo se i za češće prijenose večernjih koncerata.

Sve se emisije mogu naknadno preslušavati i na internetu?
Tako je. Dovoljno je preko Radija na zahtjev mrežne stranice HRT-a potražiti Radio Sljeme i odabrati željenu emisiju. Raspored emitiranja svih naših emisija također je na tome mjestu, a sa slušateljima svaki dan komuniciramo i preko facebooka. Osim službenoga facebooka Radija Sljeme, neke će emisije imati svoju posebnu stranicu.

Svoju bogatu karijeru počeli ste na Radiju Sljeme. Kakvo je Sljeme danas, a kavo je bilo nekad?
Ključna je razlika u tome da je na starom Sljemenu bilo osjetno više novinara pa se moglo raditi ležernije. Danas je manje novinara, voditelja, urednika, a očekivanja su znatno veća. Sljemenaši zato jako puno i brzo rade, srećom, kvalitetno. Iskusni su oni i daroviti znalci pa uspijevamo zaokružiti planirano. U redakciji je, unatoč užurbanosti, dobra atmosfera, nitko se ne ponaša zvjezdano, jedni pomažu drugima, odnos među kolegama i u profesionalnom je smislu i u osobnim odnosima jako dobar.

Kakav je bio osjećaj vratiti se onamo gdje ste počeli?
Lijep, kao da sam se vratila doma. Zapravo nikamo s Radija Sljeme nisam niti otišla. Istina, prije šest godina otišla sam u Religiju na Prvi program Hrvatskoga radija, ali to je samo hodnik dalje od Radija Sljeme. Uz to sam prvu godinu nakon odlaska u Religiju za Radio Sljeme uređivala svakodnevnu duhovnu misao Hvaljen Isus i Marija, a posljednju sam godinu na Radiju Sljeme ponovno uređivala i vodila Kajkavijanu, emisiju koju sam na Sljemenu autorski oblikovala prije petnaestak godina.

Kako izgleda jedan vaš radni dan? Što su sve obveze glavne urednice zagrebačkoga radija koji nikada ne spava jer je Zagreb grad u kojem se uvijek nešto događa?
Posebno je intenzivno bilo razdoblje osmišljavanja i podizanja jesenske sheme. Od jutra do navečer dani su bili ispunjeni susretima vezanima za postavljanje novih i redizajniranje starih emisija, razgovorima o glazbi. Najprije sam od svih novinara htjela čuti osjećaju li se profesionalno ispunjeni i u kojim se sadržajima u budućnosti vide. Razgovarali smo o koncepcijama, o najavnicama, jingleovima, o javnoj prezentaciji sadržaja koje radimo za naše slušatelje. Kao glavna urednica moram voditi računa o zakonskim odredbama, oblikovati program tako da u njemu bude dovoljno informativnih, obrazovnih, zabavnih, sportskih, kulturnih, znanstvenih, religijskih sadržaja. Istina je da Zagreb nikada ne spava i da mi na Radiju Sljeme svoj Zagreb stalno osluškujemo. Naša je prednost što imamo svoje odlične reportere i reportersko vozilo, pa možemo biti svugdje u svakom trenutku života grada Zagreba, ali i okolice.

Uspijevate li pomiriti obiteljske obveze s poslovnima? Majka ste i supruga. Što kaže obitelj na mamim i suprugin posao i više vremena izbivanja?
Naviknuli su na moj brzi tempo otprije. Po prirodi sam dinamična osoba koja je stalno u pokretu, uvijek nešto radi, puno me toga zanima. Uz primarni sam posao i društveno angažirana, volim multimedijalni pristup u svemu što radim, ima me i u svijetu znanosti, a sve to iziskuje vrijeme. S ovim povratkom na Radio Sljeme, doma sam uistinu još manje jer je izazova na radiju puno. No, osjećam se ispunjeno i sretno kad nakon uložena truda i vremena program bude dobar, a slušatelji zadovoljni.

Na što ste najponosniji?
Najponosnija sam na svoje radijske kolege, na svoje sljemenaše, koji su uglavnom svi jako dobri autori. Kreativni su, vrijedni, dobri novinari i urednici koji s lakoćom, bez velikih javnih prezentacija i očekivanja velikih hvala, oblikuju najsloženije programske zadaće. Radio Sljeme je divna radijska obitelj sastavljena od divnih profesionalaca. Oni su HRT-ovo najveće blago na koje sam iskreno ponosna.

Foto: Press arhiva, Tanja Baran priv. album

The post Tanja Baran: Domaće glazbe u programu Radija Sljeme je sve više appeared first on Scena.hr.

Za portal Scena.hr…

Ime Dobrica, prezime: nepoznato: “Ljudi su dobri, a čovjek je čovjeku najveća inspiracija”… Prva glumačka lekcija u filmu ‘Vuk samotnjak’: “Snimao sam tu prvu scenu, i ja nešto hodam. Sjećam se da je Obrad Gluščević rekao: Nemoj hodati kao John Wayne”… Anegdota s Jodie Foster: Išli smo zajedno gledati film ‘Taksist’. Nisu nas pustili u kino jer je Jodie bila mlađa od 16 godina, iako je ona u filmu glumila

Slavko Štimac u novom filmu igra Dobricu prema kojem je život često okrutan. No bez obzira na sve probleme, Dobrica ustraje u svojoj dobroti jer vjeruje da su ljudi dobri.

Čovjek je čovjeku najveća inspiracija, a ne vuk…
- Naš junak je dobar od početka do kraja. On nema katarzu da mu se dogodi neka transformacija, ali se zato dogodi okolini. Inspiraciju za film Dobrica pronašao sam u ljudskosti. Dobrota je jednako ljubav, ljubav je stvaranje… Mi smo socijalna bića, ne možemo jedni bez drugih i čovjek je čovjeku najveća inspiracija, a ne vuk. I kakve misli i postupke imate prema drugim ljudima, tako će vam oni kad–tad vratiti. To je naša inspiracija za film. Ideja nam je bila da napravimo nešto što će ljudi gledati, da nakon filma budu inspirirani i da se dobro osjećaju – ispričao je glumac za portal Scena.hr. Oni koji su imali prilike pogledati film na zagrebačkoj projekciji u kinu Europa, slažu se da je film jako emotivan, a mnogi su za vrijeme filma i zaplakali.
- Film je kod ljudi izazvao takvu reakciju jer su ljudi zapravo dobri – smatra glumac.

Atmosfera na snimanju
Producenti filma ‘Ime: Dobrica, prezime: nepoznato’ su Srđa Penezić, Vesna Golubović, Slavko Štimac, režiju i scenarij potpisuje Srđa Penezić. A glume Slavko Štimac, Hana Selimović, Helena Jakovljević, Mirjana Joković, Bogdan Diklić, Renata Ulmanski. Štimac kaže da je atmosfera na snimanju bila odlična.
- Ljudi su se baš dobro osjećali na snimanju. Kad je završilo snimanje, pitali su Bogdana Diklića:“Hoćeš li kući?”, a Bogdan je simpatično odgovorio: “Ne, neka me još malo, baš mi je fino“ – prisjetio se Štimac. Jedna od snažnijih scena u filmu je kad mlada narkomanka Dobricu traži novac za liječenje bolesnog djeteta. Dobrica joj  je bez oklijevanja dao sve što ima. Iako kasnije shvati da je žena lagala, Dobrica je sretan jer je djevojčica zdrava. Motiv za tu scenu producent je pronašao u istinitom događaju.
- Jednog američkog sportaša žena je tražila pomoć. Rekla je da joj dijete boluje od raka i da joj treba novčana pomoć. Sportaš je dobio neku nagradu i odmah je taj novac dao ženi za bolesno dijete. Onda su mu ljudi rekli da je žena prevarant i da joj dijete nije bolesno, a on kaže: “Pa to je nešto najdivnije što sam čuo“ – otkrio nam je Štimac.
U filmu se može pratiti i odrastanje Štimca kroz uloge u filmovima ‘Vuk samotnjak’, ‘Vlak u snijegu’, ‘Specijalno vaspitanje’ i ‘Varljivo leto ‚68′. Štimac ističe da ga je film ‘Vuk samotnjak’ odredio u životu.

“Ne hodaj kao John Wayne“
- ‘Vuk samotnjak’ me katapultirao u film. Ja ne znam što je to bilo, stvarno je nevjerojatno da sam nakon toga stalno bio u filmu. Kroz filmove mogu pratiti kako sam odrastao – rekao je glumac. Štimac se prisjetio prve glumačke lekcije u ‘Vuku samotnjaku’.
- Snimao sam tu prvu scenu, i ja nešto hodam. Sjećam se da je Obrad Gluščević rekao: “Nemoj hodati kao John Wayne”. I tu sam završio s Johnom Wayneom i shvatio da moram normalno hodati – prisjetio se Štimac uz osmijeh. Volio je Johna Waynea. Dodaje da je prvi film koji je gledao bio ‘Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea’, u kojem su glumili John Wayne i Lee Marvin.

Piše Hund, al’ piše i Mile
Štimac se prisjetio i njemačkog ovčara iz filma.
- U djetinjstvu sam imao psa kakav je bio Hund –  kazao je glumac.
Zanimalo nas je kako gleda na svoju karijeru…
- Moja karijera nije išla redovnim putem. Ima svojih prednosti i nedostataka. Prednosti – učio sam glumu od iskusnih ljudi, a nedostaci su – neke stvari sam ispustio. Na jednoj strani ti se zakine, a na drugoj dobiješ, ali je možda baš ovako trebalo biti – priča Štimac te ističe:
- Bez obzira na iskustvo koje imate, kad radite  neku novu ulogu, imate osjećaj da prije niste ništa radili.

Anegdota s Jodie Foster
Štimac je nekoliko godina živo u New Yorku. U svojoj dugoj karijeri družio se s mnogim slavnim redateljima i glumcima, a glumio je i s Adrienom Brodyjem. Štimac je za portal Scena.hr otkrio i jednu zanimljivu anegdotu iz djetinjstva s poznatom američkom glumicom Jodie Foster koja je u djetinjstvu s roditeljima ljetovala na Hvaru.
- Bili smo djeca. Išli smo zajedno u kino gledati film ‘Taksist’. No nisu nas pustili u kino jer je Jodie bila mlađa od 16 godina, iako je ona igrala u filmu. Čak je njezina majka bila s nama – ispričao nam je Štimac kroz smijeh.

Foto: Scena.hr, Press

The post Slavko Štimac – film o Dobrici i ekskluzivni detalji iz života poznatog glumca appeared first on Scena.hr.

Intervju…

GLAZBA, TENIS, SREBRO I DJETINJSTVO: U videu pogledajte njezin prvi javni nastup kad je imala pet godina

Nakon što je sedam godina pjevala u bendu ‘Teška industrija’, Lea Mijatović je krenula u samostalnu karijeru. Lea već priprema novu pjesmu, a počeli su i njezini prvi koncerti. Prije glazbe, pjevačica je igrala tenis. No kaže da je ljubav prema glazbi bila jača. Iako je ta odluka zamalo slomila srce njezinom ocu, obitelj joj je najveća podrška i na glazbenom putu. Uz pjevanje, Lea ima još jednu veliku ljubav, a to je ljubav prema nakitu i srebru, pa se upustila i u poduzetništvo. Lea je tako suvlasnica srebrnarnice. Uživa u ljubavi, obožava putovanja, a ima fetiš na Irsku. Portal Scena.hr donosi i snimku prvog javnog nastupa pjevačice kad je imala pet godina. Pogledajte na linku.

Scena: Nakon razlaza s Teškom industrijom, krenuli ste u samostalnu karijeru.
Kroz život sam imala nekoliko glazbenih faza. Prva je bila ona dječja u kojoj sam otkrila ljubav prema glazbi. Na moju sreću tu ljubav su primijetili i moji roditelji pa sam eto, uz njihovu bezuvjetnu podršku krenula na svoj glazbeni put. Sljedeći korak je bilo glazbeno obrazovanje, pa prva studijska, festivalska i televizijska iskustva, suradnje s brojnim renomiranim hrvatskim autorima i producentima… Mojim dolaskom u Zagreb doživljavam nekako svoju drugu glazbenu fazu. Zagreb mi je pružio prva koncertna iskustva, suradnje s divnim glazbenicima među kojima su moji prijatelji iz grupe Buđenje, Marjan Brkić BRK (gitarist Parnog Valjka) i u konačnici mjesto pjevačice ‘Teške industrije’ zadnjih sedam godina. Ovo što se trenutno događa želim vjerovati da je treća sreća – novi glazbeni trenutak. Naravno ni jedan rastanak u životu nije jednostavan, ali ono što mi ostaje je veliko životno iskustvo i glazba što me beskrajno veseli. Što se tiče osjećaja moram priznati da nisam stigla ni osvijestiti svoje emotivno stanje po pitanju te tranzicije iz jednog dugogodišnjeg funkcioniranja u bendu do samostalnog djelovanja jer sam odmah krenula s poslom. Novi prateći bend, producentski tim, nova pjesma, novi spot… Puno toga se trenutno priprema i jako se veselim trenutku kad ću to sve predstaviti publici.

Scena: Snimate novu pjesmu.
2016. godina je za mene godina u kojoj su se dogodila zatvaranja određenih životnih poglavlja, tako da će s dolaskom 2017. godine na scenu doći i nova Lea s novom pjesmom i novom energijom. S obzirom na to da mi je i rođendan u prvom mjesecu, odlučila sam tada ljudima koji prate moj rad, darovati ono što se trenutno kuha na laganoj vatri.

Scena: Tko je autor pjesme i o čemu govori?
Autori su moji dragi prijatelji od kojih je jedan moj dugogodišnji suradnik. Radi se o producentskom timu Decibel studija Igoru Ivanoviću i Marku Vojvodiću. Igor Ivanović je ljudima poznatiji kao član grupe Buđenje i producent mnogih renomiranih glazbenika, dok je Marka Vojvodića publika sigurno primijetila na koncertima Tonyja Cetinskog u čijem je bendu dugogodišnji gitarist. Kako smo Igor, Marko i ja generacijski blizu i kako se ono kaže “kliknuli smo na prvu”, nakon samo jednog druženja i razgovora o novoj pjesmi dobila sam na e-mail točno ono sto sam poželjela. Pjesmu ne bih puno objašnjavala, nego ću samo reći da se radi o neiscrpnoj tematici, a to je ljubav. Sve ostale doživljaje želim ostaviti publici kad je čuju.

Scena: Jeste li promijenili glazbeni žanr i imidž?
Kako sazrijevam ja, tako vjerojatno sazrijeva i moja glazba. Ne volim se vezati žanrovski jer i privatno slušam raznoliku glazbu, pa bih tako i profesionalno htjela imati tu slobodu. Mislim da je u konačnici najbitnija pjesma. Zato volim popularnu glazbu. Hoće li pjesma biti obojena električnom gitarom ili nekim nježnijim instrumentom, stvar je atmosfere koju poželimo stvoriti. Kamo sreće da moje pjesme imaju u budućnosti taj predznak pop, a kojem žanru će pripadati moja glazba, to ću pustiti kritičarima da odluče. Naravno da će se primijetiti glazbeni, ali i vizualni odmak koji mogu zahvaliti mojim prijateljima i suradnicima.

Scena: Počele su i prve samostalne svirke. Imate li tremu?
Trema je riječ koja se rijetko nalazi u mom rječniku, kod mene je to više onako – dajte mi mikrofon da pjevam! Naravno, uvijek postoji ona doza odgovornosti prema publici da sve prođe najbolje. To ne bih nazvala tremom, nego osjećajem koji te gura naprijed da budeš sve bolji i bolji. Dečki iz mog pratećeg benda koji se zove ASHA na isti način doživljavaju glazbu kao i ja, stoga sam jako sretna da smo se našli u ovom trenutku. Puno smo vježbali zadnja dva mjeseca i prvi koncert smo imali u klubu Žabac. U tom sam klubu i prvi put zapjevala kad sam došla u Zagreb prije deset godina. I onda neka netko kaže da u životu postoje slučajnosti.

Scena: U javnosti se malo zna o vama. Gdje ste proveli djetinjstvo?
Moj prvi dom je Split. Odrasla sam u centru grada i najljepše što pamtim iz djetinjstva je moja ekipa iz Manđerove. Imala sam veliku ekipu i nikad nam nije bilo dosadno. To vam je ono vrijeme prije pametnih telefona, čak i prije kompjutera hahaha… Svaki slobodan trenutak smo provodili u kvartu, igrali smo nogomet, košarku, tenis… Naravno bilo je tu i izbora ljepote i festivala na kojima bih, gle čuda, uvijek pobijedila. S veseljem se sjećam djetinjstva, a ono što je najljepše od svega je to što s većinom ekipe i danas imam kontakt i kad god odem u Split bude neko druženje.

Scena: Tko vas je odveo na put glazbe?
Moja mama je nedavno u razgovoru sa mnom izgovorila jednu rečenicu koja će vam vjerujem dati odgovor na ovo pitanje, a glasila je otprilike ovako :“Moja si, ali si totalno svoja”. Tako vam je nekako bilo i s glazbom. Ja bih rekla da me nisu mogli zaustaviti.

Scena: Bavili ste se sportom. Zašto ste odlučili sportsku karijeru zamijeniti glazbom?
Trenirala sam tenis jako dugo i mislim da sam tati slomila srce onog dana kad je shvatio da će tenis ostati samo lijepa uspomena na djetinjstvo. No kako je moj tata najbolji tata na svijetu, zanemario je svoje želje i odlučio meni pomoći da ispunim svoje i pratiti me na mom glazbenom putu. Ljubav je nešto što me pokreće u životu, tako me je i ljubav prema glazbi otela iz ruku sporta. Ipak, priuštim mu tu i tamo neki rekreativni ‘tata-kći’ meč.

Scena: Kad se dogodila ljubav prema glazbi?
Kad sam imala pet godina tadašnji splitski ‘Mozaik’ je održavao dječji festival na koji me mama vodila. Ne, nisam bila sudionik, išla sam gledati festival iz publike, ali eto nekako na kraju festivala Lea je završila na pozornici. Samoinicijativno sam otišla do voditeljice i molila da me pusti da pjevam. Ne znam ni dan danas je li to bilo zbog mog osebujnog stylinga ili se žena naprosto smilovala petogodišnjakinji, ali nekoliko minuta nakon toga bila sam na pozornici i uz pratnju festivalskog benda pjevala najveći hit svog djetinjstva ‘Hajde da ludujemo’. Ako mi ne vjerujete provjerite na YouTubeu, imam dokaze.

Scena: Kako je vaša obitelj reagirala na odluku da napustite tenis i posvetite se glazbi?
Mislim da su bili svjesni da nemaju puno izbora haha… Još uvijek nisam roditelj, pa ne znam koje su to bitke koje roditelji prolaze unutar sebe dok djeci pružaju bezuvjetnu podršku i ispunjavaju im želje koje se ponekad možda i kose s njihovim željama i viđenjima života. No sa svojih 30 godina života čini mi se da nije baš lako krenuti u nešto što ti je potpuna nepoznanica jer tvoje dijete to voli i želi. Ja tu nekakvu težinu od strane svojih roditelja nikad nisam osjetila. Uvijek su bili uz mene, oslonac, pratnja, zaštita, prijatelji i roditelji. Tako je i danas i jako sam zahvalna na tome.

Scena: Imate još jednu strast, a to je prema srebru. Suvlasnica ste srebrnarnice.
Žene i nakit! Trebam li još sto reći? Uvijek sam bila svestrana, pored redovne škole tu je bila i glazbena, pa sport, a to se nekako preslikalo i na odraslu Leu. Pružila mi se prilika da se pored glazbe ostvarim i kroz drugi posao, a i roditelji dugo godina imaju svoj privatni posao, pa to valjda dođe nekako prirodno.

Scena: Volite putovanja.
Jako volim putovati. To je isto jedna od stvari koju volim u svom poslu. Jedino što mi je slađe od putovanja na koncertne destinacije su ona putovanja s mojim najbližima. Ovo ljeto sam s dečkom obišla Prag, Amsterdam i Dublin te zapadnu obalu Irske. Svako od tih mjesta ima svoje čari i svoj šarm, ali moram priznat da  imam fetiš na Irsku jer sam bila veliki obožavatelj grupe Kelly Family kao djevojčica. Koliko god je klima zeznuta i uglavnom je oblačno i kišno, toliko je predivna priroda, ljudi su jako topli, a o ovom gastronomskom dijelu turizma mogu pisati samo hvalospjeve. Ono što me posebno oduševilo je kampiranje uz ocean u luksuznim šatorima i spavanje uz šum drveća i oceana je nešto što definitivno treba ponoviti! Prvo što nam je sljedeće u planu je skijanje u Francuskoj kojem se Andrej veseli nešto više od mene. Dalmatinka sam pa su šetnje po snijegu i saune moj smisao skijanja, ali po njegovim riječima sam dobar ‘potencijal za skijanje’, tako da zelena stazo vidimo se!

Scena: Uživate u ljubavi. Razmišljate li o braku?
U razgovorima mnogih curica, djevojaka, žena uvijek se u nekom trenutku dođe do te teme. Iskreno ja nisam jedna od onih koja je od djetinjstva sebe vidjela u bijeloj haljini i planirala cijeli život taj događaj. U ovom trenutku sam sretna, uživam u svakom danu, imam pored sebe divnu osobu, a sve ostalo što nam život donese ćemo prihvatiti, pogotovo ako je lijepo.

Foto: Lea Mijatović priv. album, Screenshot YouTube
Video:

The post Ekskluzivno: Na scenu dolazi nova Lea Mijatović appeared first on Scena.hr.

Beč…

Prošle godine investirano je 161 milijuna eura, a za 2016. planirano je  172 milijuna eura investicija. Bečki Holding direktno i indirektno na razini Austrije osigurava 16.590 radnih mjesta, od toga 11.340 u Beču, kazala je direktorica Bečkog Holdinga za portal Scena.hr

Direktorica Wien Holdinga, Sigrid Oblak, u razgovoru za portal Scena.hr ispričala je kako funkcionira Bečki Holding. Bečki Holding i njegova poduzeća bave se područjima kulture, nekretnina, logistike i medija, dok je Komunalni koncern ‘Wiener Stadtwerke‘ zadužen za pouzdanu i ekološki prihvatljivu opskrbu grada energentima te nesmetano odvijanje javnog prijevoza.  U sklopu Bečkog Holdinga ukupno je 75 poduzeća koja potiču gospodarski rast te stvaraju radna mjesta. U Bečkom Holdingu zaposleno je tri tisuće ljudi. Gradski je koncern 2015. ostvario promet od 547,5 milijuna eura. Prošle je godine, ističe Oblak, investirano 161 milijuna eura, a za 2016. planirano je 172 milijuna eura investicija. Dodaje da Bečki Holding direktno i indirektno na razini Austrije osigurava 16.590 radnih mjesta, od toga 11.340 u Beču.

Scena: Kako je organiziran Holding?
Bečki se Holding nalazi u vlasništvu Grada Beča. Provodi komunalne djelatnosti, a organiziran je po principu privatnog gospodarstva i usmjeren je na ostvarivanje dobiti,  uzimajući u obzor opće gospodarske ciljeve. Koncern se bavi područjima kulture, nekretnina, logistike i medija. Ukupno 75 poduzeća unutar Holdinga potiču gospodarski rast, stvaraju radna mjesta i time povećavaju kvalitetu življenja u Beču.

Scena: Koje su sve gradske tvrtke u Holdingu?
Bečki Holding obuhvaća ukupno 75 poduzeća. Najjače poduzeće u području kulture bečka je dvorana Stadthalle, ali među našim se poduzećima nalaze i četiri muzeja. U području nekretnina tu su građevinska poduzeća GESIBA, ARWAG i WSE. U središtu logističkog dijela poslovanja nalazi se Luka Beč (Hafen Wien)  koja se trenutno transformira u jedan od najvećih logističkih centara. U medijskom području glavnu ulogu igra poduzeće WH Medien koje upravlja gradskom televizijom W24 i poduzećem Eurocomm-PR, čiji je glavni zadatak Grad Beč diljem Europe pozicionirati kao nositelja know-howa.

Scena: Koliko je ljudi zaposleno?
U Bečkom Holdingu trenutno je zaposleno tri tisuće ljudi.

Scena: Kad je osnovan Wien Holding i zašto?
Bečki Holding je osnovan 1974. godine. A posebno bitan trenutak u povijesti koncerna bila je 2002. godina. Tada je koncern poprimio novi smjer i strukturu. Tako su stvoreni okviri koji su neophodni za uspješno poslovanje i fleksibilno reagiranje na nove izazove koji su povezani s pojačanim konkurentskim ponašanjem na liberaliziranim tržištima nastalim proširenjem Europske unije i globalizacijom tržišta. Bečki Holding tada nije samo proširio broj poduzeća, nego je aktivno ušao i u projektni i razvojni business, djelomično u obliku javno-privatnih modela partnerstva, a djelomično iz vlastitih resursa.

Scena: Zašto u Beču postoje i Holding i komunalni koncern ‘Wiener Stadtwerke’? Koje su prednosti ove podjele?
Pojedinačna poduzeća u vlasništvu Grada Beča daju važne impulse kako u gospodarskom, tako i u društvenom pogledu. Bečki Holding i njegova poduzeća bave se područjima kulture, nekretnina, logistike i medija. Komunalni koncern ‘Wiener Stadtwerke’ zadužen je pak za pouzdanu i ekološki prihvatljivu opskrbu grada energentima te nesmetano odvijanje javnog prijevoza.

Scena: Koja je specifičnost Bečkog Holdinga?
Posebnost Bečkog Holdinga i njegovih projekta je to, što mi kod svih svojih projekata vodimo računa o tome da ne budu samo ekonomski isplativi, nego i da stanovnicima Beča donose dodanu vrijednost. Primarni pokretač nije nam samo ostvarenje profita pod svaku cijenu, nego prednosti koje projekti i poduzeća ostvaruju za grad i ljude. Na taj način osiguravamo ne samo to da naši projekti potiču gospodarstvo i njegov rast, nego i da stvaraju dodatna radna mjesta i općenito povećavaju kvalitetu življenja za ljude.

Scena: Koji su projekti na kojima Bečki Holding trenutno radi, a na koje ste projekte posebno ponosni?
Bečki holding trenutno provodi ili planira 15 građevinskih projekata. Često se ti projekti provode s partnerima izvana ili s partnerima unutar gradske uprave. Jedan od tih projekta primjerice je i projekt socijalne stanogradnje ‘Gemeindebau Neu’, kojeg poduzeće GESIBA provodi s gradskim poduzećem za poticanu stanogradnju ‘Wiener Wohnen’. No koncern je uključen i u projekte kao što su izgradnja gradskih toplica te prenamjena industrijskog areala Neu Marx u središte start-up scene. Posebno smo ponosni recimo na novoizgrađenu zgradu bečkog velesajma ‘Messe Wien’, time je cijela gradska četvrt doživjela ogromni porast vrijednosti.  Na isti način pristupamo svim projektima vezanim uz nekretnine, svejedno je li riječ o uredskim i poslovnim nekretninama ili projektima stanogradnje poduzeća  GESIBA i ARWAG.

Scena: Kako funkcioniraju gradske tvrtke i kako stoje s financijama?  
Poduzeća unutar koncerna djeluju samostalno, ali pod pokroviteljstvom Holdinga. Koncern je 2015. ostvario promet od 547,5 milijuna eura. To je povećanje od 3,14 posto u odnosu na 2014. godinu (2014.: 531 milijuna eura). Ulažemo i u gospodarski teškim trenucima. Prošle je godine investirano 161 milijuna eura, a za 2016. planirana su 172 milijuna eura investicija. Znatan je i indirektni financijski efekt kojem koncern pridonosi. Bruto dodana vrijednost koncerna na razni Austrije godišnje iznosi 1,3 milijarde eura. Najveći dio u visini od 877,3 milijuna eura ostaje direktno u Beču.  Direktno i indirektno Bečki holding na razini Austrije osigurava 16.590 radnih mjesta, od toga 11.340 u Beču.

Scena: Na što u Holdingu posebno obraćate pozornost?
Jedna od centralnih zadaća koje Bečki Holding provodi po nalogu Grada je takozvani new public management, tj. provođenje javnih zadaća i pružanje usluga po principima privatnog gospodarstva uz uzimanje u obzir načela opće koristi. Na taj nam način u prvom planu nije povećanje profita pod svaku cijenu, nego uvijek i prednosti koje poduzeća i projekti mogu ostvariti za grad i ljude. Ovaj strategija dodane vrijednosti filozofija je našeg poduzeća, koju koncert slijedi u sva četiri poslovna područja.

Scena: Koje su novosti koje će se uvesti u Beču?
I u budućnosti želimo zadržati visoku razinu inovacija i imamo veliki broj projekata koji će uskoro biti provedeni. U to se ubrajaju i proširenje Luke Beč kao logističkog centra, stanogradnja, razvoj obalnog područja uz Dunav i Dunavski kanal, jačanje kulturnih institucija, primjerice naše dvorane Stadthalle te izgradnja novih gospodarskih centara kao primjerice u gradskoj četvrti Neu Marx.

Scena: Kako funkcionira odnos Grada Beča i Holdinga?  
Grad Beč je vlasnik Bečkog Holdinga. Suradnja se temelji na usuglašavanju i intenzivnoj koordinaciji s predstavnicima Grada, u našem je slučaju to gradska zastupnica zadužena za financije, gospodarstvo i internacionalna pitanja.

Scena: Što je u planu za 2017. godinu?
U 2017. započinje gradnja jednog od naših velikih projekata. Na području nekadašnje plinare Leopoldau bi na površini od on 13,5 hektara trebalo nastati više od 1.000 stanova, poslovnih prostora i zelenih površina, a sve u skladu sa zgradama bivše plinare koje se nalaze pod  zaštitom spomeničke baštine. Osim toga naše poduzeće WIP Wiener Infrastruktur Projekt GmbH kontinuirano provodi proširenja škola po principu drvene gradnje.

Scena: Što je još važno istaknuti?
Bečki Holding je uspješna mješavina profitabilnih poduzeća i neprofitnih poduzeća. Važan element strategije našeg poduzeća je ulaženje u partnerstvo s privatnim investitorima. Na taj smo način već uspjeli provesti mnogobrojne održive projekte koji nisu pridonijeli samo afirmaciji Beča kao gospodarskog centra, nego i dobrobiti naših građanki i građana.

Foto: Press – Torsten Munk, Eva Kelety

The post Sigrid Oblak: Holding u 2015. ostvario promet od 547,5 milijuna eura appeared first on Scena.hr.

HNK Osijek…

Bilo je i suza, smijeha, lijepoga i ružnoga, ali sve bih rado ponovila, kaže Radoslava Mrkšić

- Postoji jedna osoba koja, ne samo u ‘Unterstadtu’ nego i u drugim predstavama, ulazi u Vaša srca i tamo ostaje, osoba koja je više od 40 godina uz HNK u Osijeku i uz vas, a koja ovoga prosinca odlazi u zasluženu mirovinu. Radoslava Mrkšić. Naša Rada. Mirovina ne znači nužno i umirovljenje, tako da ćemo još dugo u našem kazalištu, sve dok ona to bude željela, gledati našu Radu. Stoga, prosinački ‘Unterstadt’ posvećujemo njoj. Velikoj umjetnici, velikoj ženi! – ovom emotivnom porukom djelatnici HNK u Osijeku poslali su posebnu poruku i pozvali sve ljubitelje kazališta dana 16. prosinca 2016. godine u 18.00 sati da svoju dragu Radu kako je od milja svi zovu svečano isprate u njenu zasluženu mirovinu. U razgovoru za portal Scena.hr, Rada nam je otkrila poneku crticu iz svoje duge umjetničke karijere, a predstavom Ivane Šojat ‘Unterstadt‘, Radoslava Mrkšić – Rada će zakoračiti u svoje umirovljeničke dane i ujedno proslaviti 40 godina rada na sceni, ali će i dalje biti dio postave te drago viđeni gost na daskama koji život znače HNK u Osijeku.

Scena: Dočekali ste i taj dan, dan kada idete u svoju zasluženu mirovinu. Kako se osjećate?
Osjećam se isto kao jučer, kao i svakog drugog dana. Ne znam što će biti 31. prosinca ove godine kad i službeno postajem umirovljenica.
Scena: Što ćete raditi?
Što ću raditi; odmarati, putovati i igrati predstave! Ima toliko nepročitanih knjiga, neotkrivenih krajeva i izazova svih vrsta.
Scena: Puno godina rada je iza vas na kazališnim daskama. Sjećate li se nekih zanimljivih anegdota?
Jednom prilikom me kolega (nažalost pokojni) Brkić u ‘Ukroćenoj goropadnica’, u žaru igre dignuo u zrak i bacio, pala sam izvan scene, i na trenutak sam ostala bez daha te se odmah vratila na scenu. Svi su se uplašili, ali kad su vidjeli da sam došla do svijesti i daha, rekli su da to ubuduće fiksiramo! Anegdota je puno, ali nisu drugima tako duhovite kao nama. Recimo, umjesto: gdje su puške i pištolji, kolega Bunčić uzvikne: gdje su piške i puštolji; pa ti ostani ozbiljan.
Scena: Jeste li ikada morali nešto učiniti,a da vam nije bilo po volji?
Svi mi ponekad moramo učiniti nešto što nam se ne sviđa, ali ako to shvatio kao obvezu ili sastavni dio posla, tada to postane izazov.
Scena: Kako biste opisali svoj sveukupni rad u kazalištu?
Bilo je i suza, bilo je i smijeha, lijepoga i ružnoga, ali sve bih rado ponovila. Odlazim uzdignute glave i zahvalna za priliku da cijeli život radim ono što volim.
Scena: Postoji li nešto što će vam najviše ostati u sjećanju?
Puno toga ću pamtiti, puno lijepih i ružnih stvari. Najsretnija sam kad je predstava uspjela, što znači da su gledatelji zadovoljni. Konačno, bez njih nema nas. Zahvala mojim kolegama, zahvala svim suradnicima kroz sve ove godine, zahvala svim ljudima moga kazališta što su me podržavali i trpjeli ovako dugo. Hvala mojoj dragoj obitelji koja je uvijek bila uz mene. Leluska, Ema, Marijane i Ivane, volim vas! Publikom, vama se klanjam do poda. HVALA SVIMA!!!

Foto: Press – HNK u Osijeku

The post Radoslava Mrkšić: Bez gledatelja ne bi bilo ni nas! appeared first on Scena.hr.

Ekskluzivno za portal Scena.hr…

PETI ELEMENT: Inva Mula u razgovoru za portal Scena.hr prisjetila se prvih nastupa, kaže da je željela biti pop pjevačica, no prevladala je ljubav prema operi. Ispričala nam je kako je dobila prvu veliku ulogu, govori o filmu ‘Peti element’ te nam otkrila kako je reagirao Bruce Willis kad je poslušao njezinu izvedbu

Svjetska sopranistica sinoć je očarala publiku na božićnom koncertu Zagrebačke filharmonije u KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Inva Mula je od rođenja u svijetu opere jer su njezini roditelji operni pjevači.
- Odrasla sam u kazalištu. Od djetinjstva sam gledala svoje roditelje na pozornici kako nastupaju. Meni se to sve činilo vrlo jednostavno, njihova igra s glazbom bila je jednostavna. Moj prvi nastup je bio s pet godina. Moj otac je počeo skladati pjesme za mene, tako da sam nastupala na dječjim festivalima – prisjetila se lijepa sopranistica u ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr.

Prva velika uloga s 23 godine
Kaže da je s 15 godina željela biti pop pjevačica, no prevladala je ljubav prema operi.
- U to vrijeme kad sam bila nesigurna, majka mi je davala veliku podršku i usmjerenje prema onome čime se bavim danas. I mogu reći da sam majci najzahvalnija za sve – naglasila je operna diva. Za portal Scena.hr prisjetila se kako je s 23 godine odlučila otići na audiciju za ulogu u operi La Traviata.
- Nikome nisam željela reći za tu ulogu jer bi mi svi rekli da je to luda ideja jer u tim godinama niste dovoljno zreli za tu ulogu. No ja sam jednostavno otišla na audiciju i dobila ulogu. To je bila moja prva uloga u operi i bila mi je vrlo važna. Nakon toga su uslijedili nastupi u Berlinskoj operi, Bečkoj državnoj operi, milanskoj Scali, veronskoj Areni… Tu ulogu sam odigrala puno puta. U toj ulozi imate sve jer se možete izraziti na mnoge načine – gluma, pjevanje, tehnika, sve… – ispričala nam je Inva.

“Nakon nagrade Placido Domingo život mi se potpuno preokrenuo”
Sopranistica je dobitnica mnogih svjetskih i utjecajnih nagrada, ali kaže da joj je najdraža nagrada koju je primila 1993. godine u Parizu na međunarodnom opernom natjecanju Placido Domingo.
- Jer mi se nakon te nagrade život potpuno preokrenuo. I biti na pozornici s Placido Domingom je nevjerojatno čudesno iskustvo – dodala je.

Film Peti element – Plavalaguna Diva
Inva je svjetsku pozornost javnosti privukla sudjelovanjem u filmu ‘Peti element’ Luca Bessona, u kojemu je maestralno izvela ariju iz Donizettijeve ‘Lucije di Lammermoor’. Zapravo, taj film se najviše pamti upravo po njezinoj izvedbi. Redatelj Luca Bessona i Erik Serra, koji je skladao za film, poznavali su rad sopranistice te su poželjeli upravo nju u legendarnom filmu. Inva je prihvatila ponudu.
- I sama sam se iznenadila kako se kao opereta mogu izraziti kroz ariju i to u filmu. Prvi dio arije je potpuno isti, dok je drugi dio skladao Eric Serra posebno za film i nosi jednu veliku poruku cijelom čovječanstvu – sjeća se sopranistica te nastavlja:
- Kad sam vidjela lice Bruce Willisa, nakon što je poslušao ariju, osjećala sam se nevjerojatno sretno jer sam i njega uspjela iznenaditi. Tada nisam mogla ni zamisliti kakav će nevjerojatan uspjeh postići taj film. Taj film je i danas, nakon 20 godina, još uvijek aktualan. A posebno je i danas prisutan taj trenutak u filmu kad izvodim tu ariju. Mogu samo reći hvala svom životu što mi je dao tu priliku da budem dio tog filma. I svjesna sam toga da mnogi ljudi mogu samo sanjati takav trenutak – zaključila je Inva. Operna diva sretna je što i ove godine nastupa u Zagrebu. Kaže da voli Zagreb i Hrvatsku.

“Volim Zagreb i Hrvatsku”
- Pjevala sam na mnogim mjestima i volim Hrvatsku jer se ovdje osjećam jako dobro. Ne znam hrvatski jezik, ali sve razumijem. Recimo kad pjevam ‘Tihu noć’, osjećam se čarobno jer imate jako puno vokala u svom jeziku. A mogu istaknuti da ovdje u Hrvatskoj imate nevjerojatnu publiku, publiku koja voli operu i glazbu, a to je vrlo važno – naglasila je Inva. Nastupom na božićnom koncertu u Zagrebu operna pjevačica želji prenijeti poruku mira u svijetu.
- Jer svijet u ovim trenucima kao da luduje. A poruka putem glazbe je jako moćna poruka i poruka te glazbe je mir. Jer pjevanje ne poznaje granice, i život mora biti kao glazba, da nema granica. Kako nemam granica u svojoj glazbi i privatno volim više vrsta glazbe koje isto tako ne poznaju granice – poručila je. Zanimalo nas je što privatno voli slušati, osim klasične glazbe.

Voli elektronsku glazbu
- Jako sam otvorena i prema novim smjerovima koji su došli i koji dolaze. A zbog sina (21), koji se bavi elektronskom glazbom, i ja sve više slušam elektronsku glazbu. Iako pjevam klasičnu glazbu, otvorena sam i prema tim novim glazbenim usmjerenjima. Moj sin je prije dvije godine počeo skladati. On ima nevjerojatnu sposobnost da svoj život kroz klasičnu glazbu pretoči u glazbu za novije generacije kroz skladbe elektronske glazbe – otkrila je Inva, koja je ponosna majka dvoje djece. Sopranistica se osvrnula i na stanje na opernoj sceni.

“Glazba daje novu dimenziju životu”
- Opera je u današnje vrijeme dosta teška za mlade pjevače jer ne donosi veliki novac. I ja mislim da bi se u svakoj zemlji na neki način trebala zaštititi izvedba i bavljenje klasičnom glazbom. Jer ta glazba dolazi iz dubine naše duše i moramo se posvetiti edukaciji mladih ljudi i generacija koje dolaze. Ako ćemo se tome posvetiti, život će im biti puno bogatiji jer glazba daje potpuno novu dimenziju životu – zaključila je operna diva za portal Scena.hr.

Foto: Scena.hr, Screenshot YouTube

The post Plavalaguna-Diva: Inva Mula: Glazba daje novu dimenziju životu! appeared first on Scena.hr.

Intervju za Scena.hr…

U 2017. godini najvažnije mi je da su svi oko mene zdravi i sretni. Imam neke poslovne planove, no ne bojim se. Ako neće biti posla, stvorit ću ga, kazala je glumica za portal Scena.hr

Sjajna mlada glumica Katarina Strahinić bila je na premijeri serijala ‘Winnetou i Old Shatterhand‘ u Berlinu. Glumica je u serijalu igrala Indijanku te kaže da je uživala na snimanju, a puno je naučila o njihovoj kulturi. U razgovoru za portal Scena.hr Katarina je otkrila svoje dojmove s premijere, kako je pronašla agenta za svjetsko tržište i planove.

Scena: Ispričajte nam neke zanimljivosti s premijere?
Premijera je bila u Filmpalast Berlin. U 19 sati je bilo okupljanje, a u 20 sati projekcija filma. Bio je crveni tepih i puno novinara. Prolaziš crvenim tepihom, pa te fotografiraju i bilo mi je zapravo jako smiješno. To je tamo jako veliki događaj. Bilo je hrane i pića neograničeno, no moram priznati da sam bolje jela na hrvatskim premijerama. I tako prije filma bilo je kratko predstavljanje ekipe i gostiju, došli su glumci iz originalnih filmova kao i skladatelj glazbe originalnog filma, tako da je bilo jako dirljivo. A kad se pojavio glavni glumac Wotan Wilke Mohring svi su počeli pljeskati. On je tamo velika faca. Ovo je bila moja prva velika premijera u inozemstvu, no moram reći da imam neke kratke filmove koji putuju po svijetu i osvajaju nagrade, pa i u Hollywoodu.

Scena: Imate li kontakte s producentima i glumcima u inozemstvu?
Imam otkad sam bila u Pragu. Koliko god se čini da je svijet veliki, zapravo je nevjerojatno koliko uvijek nađeš nekoga tko zna nekoga u tom svijetu. Ostala sam u jako dobrom kontaktu s nekim glumcima s bivših inozemnih setova kao i s glumcima sa snimanja Winnetoua. A upravo pokušavam organizirati dolazak jednog od glumaca u Zagreb da održi svoju radionicu s kojom ide po cijelom svijetu. I svi ti kontakti su jako korisni jer se čujemo često i dijelimo informacije o audicijama i drugim novostima. Osim producenata i glumaca, ostala sam u kontaktu i s ostatkom ekipom, jednostavno stekneš prijatelje za cijeli život.

Scena: Tražite i agenta za svjetsko tržište.
Ja imam predivnu agenticu za ovo područje, Anilu Gajević. Ona je iz Sarajeva i često mi šalje inozemne castinge za jako velike i dobre projekte. Ali zapravo sve ide putem preporuke. Jako je teško doći do agenta, ako te prethodno ne preporuče. Meni se posrećilo i sada neću puno o tome, ali uspjela sam pronaći agenta za strano tržište, pa ćemo vidjeti kako dalje.

Scena: Kakva vam je bila 2016. godina kroz uloge?
Sad kad razmišljam, ovo je stvarno bila duga godina puna svega. Završila sam Akademiju i konačno diplomirala. Na početku godine bila je tu uloga Sanjice u pilotu ‘Ko te šiša’ za koji još uvijek čekamo rezultate s HRT-a. Snimili smo i drugu sezonu ‘Nemoj nikome reći’ i tome se jako veselim da se počne emitirati jer me jako zanima kako je ispalo. Imala sam prekrasnu ljetnu turneju na kojoj smo osvojili puno nagrada s predstavom Karlstadt Kunst Cabaretom s kojom i završavam ovu godinu. Na Brijunima sam sa svojim kolegama i prijateljima igrala ‘Pečat’, te smo imali i malu ‘dječju’ turneju s predstavom koju smo sami napravili na akademiji ‘Kako nastaje kazališna predstava’ s kojom smo osvojili i nagrade te čekamo da ove godine zaigra u nekom od kazališta.

Scena: Koje su prednosti, a koje mane svjetskog glumačkog tržišta?
Ovo što sam malo dotakla, mogu reći da je ono pozitivno to što je njima stvarno vrijeme novac i ne gube ga ni sekunde. Savršeno su pripremljeni, organizirani, teže najboljem i ne pristaju na kompromise i to je nešto što možemo učiti od njih.

Scena: Što vas čeka u 2107. godini?
Još ne znam, to ćemo tek vidjeti. Nadam se puno toga lijepog. Najvažnije mi je da su svi oko mene zdravi i sretni, a za ostalo ćemo lako. Imam neke poslovne planove, neki su još tek u promišljanjima, neki više neki manje vjerojatni, no ne bojim se. Ako neće biti posla, stvorit ću ga!

Foto: Katarina Strahinić priv. album
Fotogalerija: 

The post Katarina Strahinić: Pronašla sam agenta za strano tržište appeared first on Scena.hr.

Glumica…

Arijana u razgovoru za portal Scena.hr priča o ulogama, željama, ponudama, potrošenim licima i životnim fazama

Arijana Čulina prošlu godinu pamtit će po prvoj filmskoj ulozi u nagrađenom filmu ‘Ne gledaj mi u pijat’ Hane Jušić, i to nakon više od 30 godina glumačke karijere. Iako je Arijana ostvarila niz zapaženih uloga u serijama te kazališnim predstavama splitskog HNK, igrala s velikanima glumišta poput Borisa Dvornika, tek je lani dobila priliku da pokaže svoju glumačku kvalitetu i na filmu. No bez obzira na to, Arijana je zadovoljna.
- Lijepo je kad čovjek dobije priliku. Drago mi je da je film dobio puno pozitivnih kritika – rekla je Arijana za portal Scena.hr. Dodaje da je prvenstveno glumica, pa joj nije jasno čuđenje nekih pojedinaca koji se pitaju zašto je Hana njoj povjerila ulogu Vere u filmu.
- A koga bi trebala uzeti da igra u filmu, pa valjda glumicu – kazala je Arijana. Glumica kaže da nije dobila ponude za drugi film, ali dodaje da nije niti očekivala.
- U filmovima i serijama gledamo stalno ista lica. Mnogi idu na sigurno. Nekako se u Hrvatskoj ne gleda na minuli rad, a nisam niti od onih ljudi koji povlače za rukav zbog angažmana, uloge… Ja sam svjesna da je to tako. No iznenade me kad neki kažu, ona je potrošeno lice. Zar su glumci Meryl Streep i Robert De Niro potrošeni. Ako odigraš dobro ulogu, onda dolaze nove uloge, a uz to idu i nova glumačka lica – ističe glumica. Arijana također smatra da su glumci koji ne žive u Zagrebu malo zakinuti jer kazališta međusobno ne surađuju dovoljno, pa nema puno gostovanja. No Arijana se raduje 2017. godini jer nastavlja s predstavama u matičnom kazalištu, a slijede i gostovanja s filmom ‘Ne gledaj mi u pijat’.
- Po švicarskom psihologu Carlu Jungu, čovjek u životu prolazi kroz četiri faze. Prva je faza sportaša kad razmišljamo o sebi, imamo opsesiju fizičkim izgledom. Druga faza je ratnička, kad djeluješ i gradiš. Treća faza je faza obračuna sa samim sobom i gledaš kako poboljšati život, a ja sam u posljednjoj, duhovnoj fazi. Tako da si u ovoj godini želim mir, ljubav i zdravlje. Ne očekujem Oscara. Čovjek treba biti duhovno ispunjen i onda je sretan. I želim da svima nama bude bolje – objasnila je simpatična glumica, koja se osim u glumi ostvarila i u književnosti, slikarstvu, stand up komediji i solo pjevanju.

Foto: Press arhiva, Arijana Čulina priv. album

The post Arijana Čulina: 2016. bila je lijepa godina, u ovoj želim mir i zdravlje appeared first on Scena.hr.

Intervju…

Ekskluzivno za portal Scena.hr

Mladu glazbenicu šira javnost upoznala je u showu The Voice. Nakon showa, Ana Opačak započela je svoju glazbenu karijeru. S novom pjesmom ‘Daj sad opet‘ pjevačica će nastupiti na Zagrebačkom festivalu, a uskoro će završiti snimanje svog prvog albuma. Osim prvog albuma, Anu očekuje još jedan važan događaj u životu. Pjevačica će se udati ove godine. U razgovoru za portal Scena.hr Ana se prisjetila prvog nastupa s 12 godina, nakon kojeg je završila u bolnici zbog upale pluća, priča o izazovima s kojima se susreće kao mlada glazbenica te otkriva kako će izgledati njezino vjenčanje.

Scena: Na Zagrebačkom festivalu predstavit ćete svoju novu pjesmu ‘Daj sad opet’.
Autorica Ines Prajo i producent Ivan Popeskić zaslužni su za ovaj svježi, novi i drugačiji zvuk koji predstavljam u novoj pjesmi. Stilski i ritmički ona je svojevrsni nastavak na moj prethodni singl ‘Bam Bam’ koji sam izvela na prošloj Večeri dalmatinske šansone u Šibeniku, i za koji je prošli mjesec izišao video spot. Iako se po nekom poletnijem ritmu i ugođaju ova pjesma nastavlja na prethodnu, ipak je potpuno drugačija od svega što sam snimila. Trudimo se da sa svakom novom pjesmom napravimo jedan korak naprijed, tako da svaka nova pjesma bude prepoznatljivo moja, ali opet nova i drugačija.

Scena: To je vaša četvrta pjesma koja će biti na vašem prvom albumu. Jeste li sretni zbog izlaska albuma?
Jako sam sretna i ponosna zbog činjenice da ću napokon izdati svoj prvi album. Sreća je još i veća kad uz sebe imam sjajan autorski tim Ines Prajo, Arijana Kunštek i Ivan Popeskić, koji pišući pjesme za mene uzimaju u obzir moj raznoliki glazbeni stil i ukus. I tako oblikuju jedan autentični izričaj koji je samo moj, a koji se oslanja na kombinaciju šansone, popa, rocka i jazza.

Scena: Tko vam je na glazbenom putu najveća podrška?
Imam najdivniju obitelj i prijatelje koji su uvijek uz mene, ali mislim da su roditelji i zaručnik zasigurno oni koji me najduže i najvjernije podržavaju na mom glazbenom putu. Oduvijek su znali koliko to volim i nikada me nisu ograničavali. Tko zna, možda su nekada i zamišljali za mene neki drugi i drugačiji put, ali nikada mi ništa nisu nametali. Uvijek su vjerovali u moje izbore i samo htjeli da radim ono što volim. To je nešto na čemu ću uvijek biti zahvalna.

Scena: Tko je na vas prenio ljubav prema glazbi?
Mislim da se svi rađamo s određenom predispozicijom da nešto zavolimo i da u nečemu budemo dobri, a onda ako se još i dogodi da ste u kontaktu s tim za što ste predodređeni, onda je to dobitna kombinacija. Mene je konkretno u tom smislu oblikovala glazba koju je moj otac slušao, pa sam tako kroz njegovu fonoteku otkrivala i zavoljela od popa, rocka, jazza, šansone,  fada i klasike i to na raznim jezicima, a što je pretpostavljam bilo presudno da na kraju diplomiram engleski i talijanski jezik, a uz to pjevam i na francuskom.

Scena: Sjećate li se prvog nastupa?
Moj prvi samostalni nastup bio je s 12 godina u Gradskom kazalištu mladih u Splitu gdje se odvijalo natjecanje ‘Moj prvi nastup’. Sjećam se da sam bila jako prehlađena, kašljala sam i imala temperaturu, ali nisam htjela izostati s natjecanja. Čim sam otpjevala svoju pjesmu, sišla sam s pozornice i ne čekajući kraj i proglašenje nagrađenih, roditelji su me odveli ravno kod liječnika koji mi je dijagnosticirao upalu pluća. Naknadno su nam javili da sam čak osvojila treće mjesto.

Scena: Na koje izazove nailazite kao mlada glazbenica?
Izazovi su dio svakog posla i na njih gledam kao na nešto što me motivira i tjera da se trudim još i više. Ono što je zasigurno najteže je što si u početku sasvim sam u tome što radiš i ako nisi milijun posto siguran u to što radiš, lako posustaneš. Svi mi koji se bavimo glazbom bismo najradije samo pjevali i stvarali glazbu, ali nažalost kad si na svom početku moraš biti i menadžer, stručnjak za odnose s javnošću, ekonomist, stilist i kreativac svih vrsta za vizualni identitet plakata, omota albuma, web stranice, društvenih mreža, video spotova i slično. Sreća je kad nađeš divne ljude, istomišljenike koji su spremni s tobom se upustiti u tu avanturu, bilo da su to autori, producenti, diskografi, redatelji, fotografi i razni drugi suradnici.

Scena: Ove godine ćete se udati?
Uskoro će biti osam godina kako smo zajedno. S jedne strane, čini se da smo cijeli život zajedno, a onda opet, kao da je to vrijeme proletjelo za tren. Upoznali smo se tako što smo se našli u zajedničkom društvu na jednoj jazz svirci. Prošnja je bila intimna i posebna, baš kako sam i priželjkivala, bio je to samo naš trenutak.

Scena: Kako će izgledati vaše vjenčanje?
Planiranje je još u tijeku, tako da još ne znamo detalje.  U početku smo željeli manje intimnije vjenčanje, ali obzirom na to da imamo brojnu rodbinu i drage prijatelje, ipak će morati biti malo veće. Samo da smo svi zdravi i veseli na taj dan i da naši najdraži budu na okupu.

Scena: Tko će pjevati na vjenčanju?
Među našim prijateljima ima i glazbenika, ali i onih koji imaju taj talent, a bave se nečim drugim. Možda bi bilo zanimljivo da u nekom trenutku i oni zapjevaju ili zasviraju.

Foto: Željana Matošić

The post Ana Opačak: Ove godine ću se udati i završiti svoj prvi album! appeared first on Scena.hr.

Voli izazove…

Ekskluzivni razgovor s novom voditeljicom Eurojackpota

Mirna Maras Batinić odlazi na rodiljni dopust, a nova voditeljica Eurojackpota na HRT-u je Rajana Radosavljev.
- Osobno osjećam da sam s novom godinom ušla u jedno jako sretno razdoblje života i zato mi je baš znakovito to što su me odabrali za voditeljicu igre na sreću na Hrvatskoj televiziji. Imam je mnogo i želim je podijeliti s drugima. Za mene je sreća stvar unutarnjeg mira, zadovoljstva i svjesnosti i smatram da se s takvim unutarnjim stanjem dobre stvari realiziraju u životu. A svi to imamo, samo trebamo to prepoznati u sebi – rekla je Rajana ekskluzivno za portal Scena.hr koja je radila kao voditeljica, novinarka, urednica i spikerica, a okušala se i kao glumica. Rajana nam je otkrila kako je došlo do suradnje s HRT-om.
- HRT-ova urednica Elizabeth Homsi je i ranije bila upoznata s mojim radom na televiziji pa me tako još prije nekoliko mjeseci pozvala na audiciju za buduće projekte. Sada je došla prilika za suradnju i ja sam ju objeručke prihvatila – naglasila je nova voditeljica Eurojackpota. Dodaje da obožava raditi ispred televizijskih kamera.
- Na televiziji sam počela raditi još dok sam bila studentica treće godine na Ekonomskome fakultetu. Do toga je došlo spontano, hostesirala sam za razne tvrtke pa me jedan od šefova pozvao na casting na televiziju Z1 jer je vjerovao da bi se dobro snašla u ulozi voditeljice. Sva sreća da me dovoljno dugo nagovarao i vjerovao u mene, jer ja nisam bila baš tako sigurna. Na castingu sam prošla između stotinjak ljudi i odmah dobila glazbenu emisiju uživo koja je trajala oko dvije i pol godine. Tu sam se zaljubila ne samo u rad ispred kamere nego i sve ono što se događa iza. Imala sam priliku tu naučiti sve segmente televizijskog posla, od uredničkog, producentskog, novinarskog do voditeljskog, pa se tako nekako i moja karijera nastavila. Volim kombinirati više vještina, volim izazove i učenje novih stvari, a za rad na televiziji mogu reći da definitivno niti u jednom trenu nije dosadan – ispričala je Rajana te se prisjetila i svog dobitnog listića, ali…
- Kad sam živjela u Njemačkoj, početkom 90-ih, moji su doma igrali lutriju. Ja sam ispunila jedan listić, ali ga nisam vratila na mjesto s ostalima. Oni su uplatili svoje listiće, a moj je ostao. Kad je došao dan izvlačenja shvatili smo da bi moj listić, da je bio uplaćen, bio dobitan. Koliko se sjećam, bila je riječ o povećem dobitku. Nakon toga nisam igrala, ali nekako mislim da ću sad ponovno probati.

Foto: Press - Marin Tomaš za HRT

The post Ekskluzivno donosimo: Tko je Rajana Radosavljev, novo lice Eurojackpota appeared first on Scena.hr.

#volimnedjelju…

DESPOTIZAM NA HRT- u: Danijel u razgovoru za portal Scena.hr govori o novoj emisiji, otkriva neke detalje iz privatnog života, ali se prisjetio i svojih početaka novinarske karijere

- Nedjelja je najljepši dan. Volim nedjelju. To je ono zbog čega radimo, da bismo uživali nedjeljom. Dok smo živjeli u Zagrebu, svaki vikend smo išli negdje obiteljski na izlet u šumu ili planine. Posljednjih sedam godina preselili smo u Zaprešić, a kuća nam je uz šumu, pa čim izađem iz kuće, u šumi sam – ispričao je Danijel Despot za portal Scena.hr. Dodaje da je život u manjem gradu odličan za obiteljski život. Za razliku od svog sina, Danijel je odrastao u centru Zagreba. No ističe da je također imao sretno i zaigrano djetinjstvo. Despot je zadovoljan svojom karijerom, a s Nevenom Rendeli Vejzović potpisuje novu mozaičko-zabavnu emisiju na HRT-u #volimnedjelju. U nedjelju u 18 sati bila je prva emisija.
- Nisam neki karijerist. Ostvario sam više od planiranog. Meni je uvijek najveći uspjeh projekt koji trenutno radim. Tako sad mislim da je emisija #volimnedjelju najveći uspjeh – naglasio je. Despot ističe da još uvijek ima laganu tremu prije emisije.
- Mislim da je trema dobra. Kad nema treme, onda treba promijeniti posao. Trema daje dodatnu energiju i snagu. Zaboraviš da si umoran, gladan… – objasnio je Danijel koji obožava novinarstvo.
- Svaki dan novi ljudi, nova tema, nova znanja. Meni je novinarstvo najljepši posao na svijetu – zaključio je Danijel te se prisjetio svog prvog intervjua.
- Radio sam prvi intervju s Husom iz Parnog valjka. Sjećam se da sam si bio jako važan jer s njim radim intervju. No intervju nije nikad objavljen jer su do objavljivanja intervjua novine propale i više nisu izlazile  – otkrio je Despot kroz smijeh. Ističe da se uvijek divio Arsenu Dediću i kaže da mu je uvijek bio zanimljiv sugovornik.
- I svaki razgovor s Arsenom bio je velika tema, veliki izazov, ali uvijek nešto posebno. Napravio sam jedan portret o njemu, jedan mali dokumentarac. To je bilo prije nekoliko godina, i taj dokumentarac je bio meni jako važan – prisjetio se. Danijel u emisiji #volimnedjelju ima i stalnu rubriku ‘Despotizam’. Prvi gost rubrike bio je političar Drago Prgomet koji se morao suočiti s nespretnom novinarskom ekipom te udovoljiti njihovim čudnim zahtjevima. No Prgomet je sve strpljivo odradio, iako se vidjelo da mu nije bilo sve baš sasvim jasno.

Foto: Scena.hr

The post Danijel Despot: Volim nedjelju, Arsena Dedića i novinarstvo appeared first on Scena.hr.

Samo za Scena.hr…

VIOLINIST S NAJBRŽIM PRSTIMA NA SVIJETU: Lakatos će sa svojim ansamblom nastupiti u KD ‘Vatroslav Lisinski’ u Zagrebu 3. ožujka 2017. godine u sklopu OFF ciklusa Zagrebačke filharmonije

- Ja sam zaljubljen u glazbu u cjelini. Violina je dio mog života od rođenja. Svoju glazbu nazivam Gypsy fusion i ponosno objavljujem da sam prvi koji je integrirao elemente jazza i svjetske glazbe u romsku glazbenu tradiciju – rekao je Roby Lakatos ekskluzivno za portal Scena.hr uoči koncerta. Lakatos će sa svojim ansamblom nastupiti u KD ‘Vatroslav Lisinski’ u Zagrebu 3. ožujka 2017. godine u sklopu OFF ciklusa Zagrebačke filharmonije. Slavni violinist prvi nastup je imao s devet godina, a rođen je u legendarnoj obitelji romskih violinista. Lakatos je glazbenik koji briše granice između klasične i popularne glazbe spajajući elemente mađarskog folklora i jazza s klasičnim glazbenim izričajem. Lakatos kaže da je život puno bolji i ljepši uz glazbu.
- Ako mogu ponuditi bar poneki zabavan trenutak publici, učiniti da oni zaborave svoje brige barem na trenutak tijekom mog nastupa, tada bih već bio vrlo sretan – otkrio je Lakatos za portal Scena.hr. Lakatos je u svojoj karijeri surađivao s brojnim velikim umjetnicima, a za portal Scena.hr izdvojio je suradnje koje su mu posebno drage i koje su utjecale na razvoj njegove umjetnosti.
- Ako već moram, odabrao bih dva umjetnika, a to su Stephane Grappelli i Sir Yehudi Menuhin. Grappellija bih izdvojio kao pionira jazz violiniste, a Menuhina zbog radosti, ljepote i intenzitetu njegove duše koju donosi publici. Imao sam tu sreću da sam nastupio s obojicom, a što je jako utjecalo na razvoj moje umjetnosti i karijere – ističe. Lakatosa nazivaju ‘violinistom s najbržim prstima na svijetu’.
- Mislim da to ima veze s tehnikom koju koristim pri sviranju – kazao je Roby Lakatos. Ističe da privatno voli slušati jazz i klasičnu glazbu.
- Ali također uživam u slušanju i pop glazbe. Glazbeni žanr nije važan, pod uvjetom da glazba pruža emociju i kreativnost – dodaje Lakatos. U Hrvatskoj je posljednji put bio 2015. godine na Dubrovačkim ljetnim igrama u Dubrovniku. Kaže da u Hrvatskoj ima dobre prijatelje, a od naših glazbenika voli jazz pjevačicu i pijanisticu Lanu Janjanin. Za kraj razgovora za portal Scena.hr Lakatos je zagrebačkoj publici poručio:
- Nadam da ću publici pružiti vrlo zabavnu večer te ih pozivam da sjednu, da se opuste i da uživaju u glazbi.

Foto: Press

The post Ekskluzivno: Svjetski virtuoz Roby Lakatos o karijeri i koncertu u Lisinskom appeared first on Scena.hr.

Samo jedna žena…

NAORUŽANA PUŠKOM I PEGLOM: Lijepu glumicu raduje što će monodramu izvesti pred zagrebačkom publikom. Matija kaže da će publici na duhoviti način prikazati životni kaos jedne sasvim obične žene

Matija Prskalo monodramom ‘Samo jedna žena‘ obilježava 25 godina umjetničkog djelovanja. Zagrebačka premijera će biti 3. ožujka u Histrionskom domu. Praizvedba predstave bila je prošle jeseni, a dosad je imala deset izvedbi. Matija kaže da je njezin lik, Maria, samo jedna obična žena koja na vrlo naivan način govori o sebi te na duhovit način uvodi publiku u njezin životni kaos.
- Tekst je ženska priča i to ne znači da muškarcima ne bi bio još zanimljiviji. Iako je predstava monodrama – tragikomedija, ona svejedno obiluje mnoštvom likova, pa tako upoznajemo muža zlostavljača, mladog ljubavnika, susjeda voajera i još drugih lica koji Mariji zagorčavaju život – ispričala je lijepa glumica za portal Scena.hr. Dodaje da monodramu završava s puškom u ruci.
- Ja bih skoro ovaj tekst nazvala, komad s pjevanjem i pucanjem kojim obilježavam 25 godina umjetničkog djelovanja. A predstavu posvećujem svim ženama koje se u njoj prepoznaju – naglasila je Matija za portal Scena.hr. Monodramu potpisuju Dario Fo i Franca Rame. Redatelj je Đuro Roić, koji je i preveo tekst.

Foto: Željko Koprolčec, Press arhiva

The post Matija Prskalo predstavom slavi 25 godina karijere appeared first on Scena.hr.