Glazbena diva…
ZA SCENA.HR: Djetinjstvo, mladost, svjetski festivali, druženje s glazbenim velikanima, prestižne nagrade, priznanja i zanimljivosti uz ekskluzivne fotografije
Radojka Šverko će 6. svibnja u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu velikim koncertom proslaviti 50 godina karijere. Jednu od naših najvećih diva na koncertu će pratiti Zagrebačka filharmonija te Akademski zbor ‘Ivan Goran Kovačić’. Šverko u prvom dijelu intervjua za portal Scena.hr govori o počecima svoje velike i uspješne karijere. Prisjetila se kako je na festivalu Atlantico Tenerife s pjesmom ‘Nuestro mundo‘ 1969. godine nastupila kao zamjena za kolegicu Tatjanu Gross, koja nije mogla na put jer je slomila nogu. Na festivalu Šverko je osvojila treće mjesto te se u razgovoru za Scenu našalila kako je pitanje bi li dobila šansu pokazati svoje glazbeno umijeće da pjevačica Tatjana Gross nije slomila nogu.
Scena: Sjećanja iz djetinjstva i mladosti…
Rođena sam u Pazinu u Dalmatinskoj ulici, kao jedno od četvero djece. Mama mi je rođena Imoćanka, a otac Istranin, rođen u selu Prapoće na Ćićariji. Živjeti i odrastati u velikoj obitelji bilo je ispunjeno radošću, veseljem, suosjećanjem za bližnje, dijeljenjem svih lijepih i ružnih stvari, ali u našem domu je uvijek bilo pjesme i humora, volje za životom i optimizma. Živjela sam i odrasla bez automobila, telefona, televizora, s radio aparatom koji je bio izvor svega, ponajviše glazbe za sve nas u obitelji.
Scena: Kako je započela vaša ljubav prema glazbi?
Kao što rekoh, glazba je neodvojiv dio mene od najranijeg djetinjstva – od osnovne škole, pjevanja u zboru, prerastanja u solisticu, sviranja u tamburaškom orkestru, druženja s klasičnom glazbom. Mojim roditeljima je bilo najvažnije da djeca što prije s uspjehom završe školovanje i da se osamostale. Biti glazbenicom nije se tada smatralo zanimanjem koje je primjereno pristojnim djevojkama.
Scena: Što je bilo presudno za to da se nastavite baviti glazbom?
Usudila bih se reći da je to imperativ, koji proizlazi iz genetskog koda. Osim toga, trebalo je popuniti skromna primanja, da se prehraniš. Nije bilo lako niti jednostavno živjeti u Puli, pohađati srednju školu i razmišljati o tome što ćeš taj dan jesti.
Scena: Sjećanje nastupa na Splitskom festivalu s pjesmom ‘Kud plovi ovaj brod’…
Puno je tu bilo uzbuđenja. Sjećam se da sam Sergiu Endrigu dovikivala tekst jer je odlučeno da pjeva u alternaciji na hrvatskome jeziku. U Splitu je tada sve vrvjelo od stranih jezika jer je na festivalu je nastupalo puno dobrih pjevača iz cijeloga svijeta, koji su kasnije ostvarili velike karijere. Šteta što nismo uspjeli održati taj festival kao internacionalni. To je za ono vrijeme bila dobra turistička promidžba Hrvatske.
Scena: Kako pamtite suradnju s velikim Arsenom Dedićem?
S Arsenom sam se družila kroz njegove pjesme koje sam od početka karijere imala na repertoaru, poput ‘Moderato cantabile’, ‘Kuća pored mora“ ‘Bit ćeš uvijek moj’, sve dok za mene nije napisao ‘Cvijet u knjizi’, ‘Baš sam glupa bila’ i najizvođeniju – obradu talijanske canzone iz repertoara Ornele Vanoni – ‘Za mene je sreća’, u duetu s gđom Gabi Novak, osamdesetih godina.
Scena: 1969. godine ste osvojili treće mjesto na festivalu Atlantico Tenerife s pjesmom ‘Nuestro mundo’ Alfija Kabilja.
U mom životu nikad ništa nije bilo jednostavno i lako, pa je tako bilo i s odlaskom na Festival del Atlantico na Kanarskim otocima. Na taj put sam išla kao zamjena za pjevačicu Tatjanu Gross, koja je nekoliko dana prije odlaska na put, slomila nogu. Gospodin Alfi Kabiljo, koji je bio u nezavidnoj situaciji, odlučio je pozvati mene.
Scena: Na festivalu u Rio de Janeiru 1970. za izvedbu pjesme ‘Svijet je moj’, dobili ste prestižno priznanje ‘The Most Outstanding Performance’. Možete li nam otkriti dio atmosfere?
Biti sudionikom na svjetskom festivalu velika je odgovornost jer predstavljate svoju zemlju. Uzbuđenje također ne izostaje, ali ono što karakterizira moje nastupe leži u tome da nemam tremu pred brojnim auditorijem. U Riju se spominjalo 35 tisuća gledatelja. Vjerujem da mi je ta samouvjerenost uvelike pomagala u interpretaciji kompozicije, i u konačnici u plasmanu i mene kao interpreta te gospodina Kabilja kao autora i aranžera.
Scena: Tu je i legendarna pobjeda Davida Bowieja.
David i ja smo se u dva navrata družili, na Malti i u Firenzi. Bio je simpatičan u komunikaciji, ali ono po čemu se razlikovao od ostalih sudionika na festivalima bila je njegova boja glasa. Moram priznati da je repertoar iz njegovih početaka meni bio više po volji od onog što je uslijedilo. Družili smo se čak i na američkom nosaču aviona Saratoga. Lijepo i nezaboravno iskustvo.
Scena: Možete li nam ispričati neku zanimljivost s nekog nastupa u inozemstvu?
Sjetila sam se sudjelovanja na svjetskom festivalu u Puerto Ricu. Kao pobjednica festivala dobila sam impozantan trofej, koji sam unijela u avion na putu za New York, gdje sam se trebala zadržati neko vrijeme zbog angažmana. Reakcija putnika u avionu bila je zapanjujuća: prolomio se veliki pljesak svih prisutnih i na kraju otvaranje šampanjaca meni u čast. U odmaku svih tih godina, moram reći da mene i gospodina Kabilja nikad nitko u našoj zemlji nije dočekivao, iako je postalo pravilo da na međunarodne festivale idemo po neku od nagrada. Sve opet ispočetka. Ispočetka.
Scena: Sad kad gledate unatrag 50 godina, i kad radite presjek karijere, čega se prvo sjetite, što vas razveseli, a što rastuži?
Nema mjesta za tugu, što se tiče moje karijere. Naučila sam se nositi i s nepravdama i s radostima koje, konačno, ispunjavaju živote svih ljudi, bez obzira na zanimanja. Ne smatram da bih s obzirom na moje zanimanje trebala biti privilegirana u bilo kojem smislu. Nastojala sam štititi dignitet profesije kojoj još uvijek pripadam.
Scena: Koji je bio prijelomni trenutak u vašoj karijeri?
Moram se malo našaliti, ali da nije bilo onog loma noge moje kolegice Tatjane Gross, tko zna bih li ikada dobila šansu iskazati svoje glazbeno umijeće.
Drugi dio intervjua s glazbenom divom Radojkom Šverko pročitajte na linku.
Foto: Radojka Šverko priv. album, Press arhiva
The post Ekskluzivni intervju Radojka Šverko – 50 godina karijere appeared first on Scena.hr.