Božo Vrećo: Glazba je moja zahvalnost Bogu, a sevdalinka je sverodna

Razgovor za Scena.hr…

Ekskluzivno: Božo Vrećo o glazbi, umjetnosti, simbolima, životu, smrti, radosti, ljubavi, duši i slobodi

– Od samog početka vjerujem da je Božja ljubav duboko prožeta u mojoj interpretaciji i samom glasu, i toj energiji koja je evidentna i ljudima daje snagu, novu nadu, otkriva ljubav u njima te kako da postanu i ostanu svoji, u kakvom god sistemu živjeli. Sigurno je da je taj intenzitet jačao i iz godine u godinu, sve je snažniji i s otvorenijom porukom koja ljude spaja, oslobađa i uči kako se voli – rekao je umjetnik, izvođač i autor sevdalinki za Scena.hr. Božo Vrećo svojim načinom izvođenja sevdalinki i lijepom bojom glasa osvojio je publiku u Hrvatskoj. Iako je isprva bio zanimljiva senzacija na našoj glazbenoj sceni, karizmatični umjetnik ubrzo je pokazao i dokazao da se iza osebujne pojave krije puno više. A to su prepoznali i svjetski mediji. Tako ga je New York Times opisao kao ‘čovjeka anđeoskog glasa koji dotiče srca i miluje duše’.
‘Živim svoj san’
– Uživam u cijelom tom oslobađajućem procesu dok pjevam i jesam na sceni. Čak i dok šutim, moja tišina je hipnotizirajuća i ljudi vjeruju u sve što im predam na čuvanje iz svog srca. Bit je u poistovjećenju s mojoj publikom, s ogoljivanjem emocija do srži i prepuštanju pjesmi da vas nosi, ja sam hrabra osoba, a glazba je moja zahvalnost Bogu – kazao je Božo te se prisjetio trenutka kad je shvatio da se želi baviti glazbom.
– Završio sam magisterij arheologije i spoznao da me taj profesorski poziv na katedri ne privlači. Sevdah je odmalena bio u meni, odrastao sam s tim melosom i oduvijek prikupljao građu, arhivske snimke i sve što je bilo protkano sevdalinkom, spoznao da je to moja misija, da je sevdah moja iskopina kojoj se moram cijelim svojim bićem prepustiti i predati. I tako je i bilo, nisam nikada požalio zbog toga, a bilo je i preteških trenutaka na tom putu. Živim svoj san i moje želje su ostvarene što se tiče moje karijere i toga da živite potpuno slobodno kao dualna osoba i stvarate istu takvu glazbu jer je ona zapravo od iskona takva, nesputana i sverodna – smatra umjetnik. Božo kaže da na glazbenoj pozornici ispovijeda dušu.
– Bude i krhko, i snažno, i tiho, i glasno, i jecaj, i uzdah, i vapaj, i krik, i anđeoski poj, sve bude i ostane s publikom kad krenu doma. Moje koncerte ljudi posjećuju i to me svaki put ozari, i daje novu inspiraciju. Uvijek dajem cijelo svoje srce da ga opipaju i čuju, da osjete kako pati i kako voli, kako se iscjeljuje i kako za njih pjeva – rekao je. Božo dodaje da u ljudima vidi samo dobro.
– Ja samo sada, u ovom stadiju svijesti u kome sam sada, a vjerujte bilo je teško doprijeti posve do njega, vidim samo dobro i takvim se ljudima okružujem. Pronicljiv sam, mudar i svako zlo se od mene odbija. Ne osjećam strah od ljudi i živim u svom svijetu, pola je imaginacija, a pola stvarnost, ali ona koja isključuje bilo kakvo zlo i ljubomoru da dopire do mene. Vi sami morate postaviti granicu patološkim osobama da vas ne uznemiruju, a one dobre osobe, moja publika i prijatelji, čine štit i okružuju me samo ljubavlju i dobrotom – otkrio je umjetnik, ali kaže da je svjestan današnjeg društva koje doživljava:
– Kao jako zlo, pokvareno, prevrtljivo, fanatično, skučeno, malograđansko, podlo i anarhično. Božo nam je otkrio koja si pitanja često postavlja.
– Koliko duboka može biti bol, koliko opraštajuća može biti ljubav, koliko milosrdno može biti srce, koliko čista može biti duša?! – naglasio je umjetnik. Zanimalo nas je u kakvoj glazbi izvođač sevdalinki još uživa.
– Oduvijek slušam sve vrhunsko. Ima tu jako puno bluesa, jazza, soula, tradicijske glazbe Balkana, starogradskih pjesama i šansona, zvukova sa sjevera Afrike, puno perzijske glazbe, turske klasične glazbe… Eksperimentalna glazba je nešto u čemu posebno uživam dok stvaram svoju i prožimam je sa svim onim što sam čuo i slušao, i negdje u mislima preoblikovao na svoj način – ispričao je.
Simboli, sloboda i život
U modnom stilu i spotovima Bože Vreće ima puno simbola. Božo kaže da puno pažnje pridaje simbolima.
– Radim na studiji o Ilirima u BIH i pronalazim puno simbola kojima pridajem veliku pažnju, vežem ih za sebe i u vidu tetovaža. No za mene je poseban izvor inspiracije Vinčansko pismo i uopće kultura Vinče i Lepenski vir kao preteča civilizacije u Europi – otkrio je. Božo ističe da kroz svoje pjesme na pijedestal stavlja dušu kao najvrjednije zrno svjetlosti u ljudima. Kaže da je za njega život najveća enigma jer smatra da smrti nema.
– Uvijek je to novi život – naglasio je. A radost je:
– Osmijeh, sjaj u oku, dugi topli zagrljaj, ljubav koja se ne da sakriti i dobrota. A što je za Božu sloboda:
– Treba se usuditi. Onda je sve onako kako je oduvijek trebalo biti. Povratak prirodi je povratak nama samima. Mi nismo stvoreni kao sluge i poltroni društvenih normi i pravila, mi smo dio prirode koja je oko nas, a ona je slobodna i neuništiva baš kao i najvrjednije zrno u nama – Duša!